NJ 9. X. SZ: UJEDINJENJE EU-A JOŠ JE UVIJEK 'PROJEKT ELITA'

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 9. X. 2002. Znanje je moć "Prije dvije godine jezik je Guentera Verheugena zamalo stajao glave. Iz europskih prijestolnica potekla je bujica prosvjeda a u rujnu 2000. Romano Prodi, šef bruxelleskog povjerenika za proširenje, vagao je čak i mogućnost otkaza Nijemcu. Verheugen je riskirao razbijanje jednog tabua: priznao je da je 'ponovno ujedinjenje kontinenta' još uvijek projekt europske elite, kojeg promoviraju - kao i prethodno euro - 'preko glava građana'. Očajan zbog ponašanja vlada 15 članica EU, koje svojim narodima uopće nisu posredovale dublji smisao otvaranja Europe na istok, povjerenik Verheugen poigrao se vatrom: kada bi u svakoj zemlji bio održan referendum o toj povijesnoj odluci, visoka politika konačno bi bila prisiljena pozabaviti se strahovima malih ljudi, izjavio je on. I morala bi objasniti zašto je nužan pristup 10, uskoro i 12 država europskoj zajednici. Verheugen je morao povući svoje riječi - i to s pravom budući da bi slijedom njegova prijedloga pogrešne terapije - upotrijebiti referendum kao sredstvo oživljavanja rasprave o Europi - konačno prevladavanje poslijeratnog poretka bilo prepušteno dominantnom raspoloženju ulice. Pritom valja napomenuti da nijedan narod - a u aktualnom slučaju posebno ne njemački - ne smije na taj način odlučivati o sudbini svojih susjeda u Poljskoj, Mađarskoj ili Češkoj. No, Verheugenova je dijagnoza ostala aktualna sve do danas: čini se da kod ljudi na Zapadu povećanje Europe izaziva nelagodu. Proglašavajući ove srijede prilikom predstavljanja izvješća o napretku kandidata 10 država zrelima za pristup EU, Bruxelles će u prvom redu probuditi strah - za radno mjesto i od navodnih hordi migranata s Istoka. Doduše, studije pobijaju takve horror- scenarije; osim toga, u ugovore o pristupu EU ugrađene su klauzule i rokovi za zaštitu starih članica EU. No, ankete potvrđuju da do danas nitko nije uspio narode na Zapadu konkretno, opipljivo i vjerodostojno uvjeriti u prednosti proširenja (veća stabilnost i veće blagostanje za sve). Naprotiv, gotovo svaki peti Nijemac očekuje pogoršanje životnog standarda nakon pristupa stranaca s Istoka u EU, planiranog za 2004. g. U najboljem slučaju svaki drugi građanin zapadne Europe uopće podupire otvaranje Europe - i rađe bi u krugu članica EU umjesto Slovačke, Rumunjske ili čak Turske vidio Švicarsku, Norvešku ili Island. Nažalost, navedene tri zemlje ne žele ući u EU. Stoga prijeti opasnost da će uskoro još veća Europa moći očekivati još slabiju potporu svojih građana. Irski referendum o sporazumu o EU iz Nizze, zakazan za 19. listopada, prvi je ispit. Niječan odgovor građana Irske poništio bi bruxelleski plan vožnje. Čak i ako Dublin signalizira kontinentu zeleno svjetlo, građani bi mogli zaključiti da ih odluke, planirane za prosinac ove godine i sastanak na vrhu EU u glavnom gradu Danske, gdje će više od dvadesetak šefova država i vlada slaviti proširenje, zaobilaze baš kao i one donesene na konferenciji koja im je prije deset godina podarila euro. Hoće li se u Kopenhagenu ponoviti Maastricht? Postoji samo jedno sredstvo koje može spriječiti takav rasplet: riječ je o povećanoj količini informacija. Naime, ankete također potvrđuju da rast od mega EU raste gdje god ljudi priznaju da znaju vrlo malo ili ništa o proširenju. Znanje je moć a samo spoznaja o svrsi i koristi koju će svakom građaninu donijeti veća Europa ohrabrit će ljude da prevladaju svoje strahove. Upravo je to najvažnija zadaća svake nacije posebno. U njemačkoj predizbornoj kampanji Europa nije igrala čak ni sporednu ulogu. No, sada je vrijeme za razgovor o novoj Europi koja bi mogla postati stvarnost već za 15 mjeseci. 'Oni gore' možda će utanačiti posljednje kompromise u vezi s pristupom do Božića ove godine. No, proći će godine prije no što to dopre do 'onih dolje'", upozorava na kraju komentara Christian Wernicke.