FR-BL-IT-kriza-Diplomacija-Vlada-Parlament francuska-le monde od 9.10.02. uvodnik o franc. sebičnoj politici FRANCUSKALE MONDE9.X.2002.Francuska sebičnost"Francuska Jacquesa Chiraca i Jeana-Pierrea Raffarina postaje crna ovca u
Europi. Na putu je da zamijeni Veliku Britaniju Margaret Thatcher u osamdesetim, da bude zapreka svakoj zajedničkoj inicijativi. Ta je politika nacionalne sebičnosti u opreci s pedesetogodišnjom proeuropskom tradicijom Francuske, kako u ljevici tako i u desnici. Ona je pogubna za našu budućnost.Francuska je vlada rekla ne zajedničkoj poljodjelskoj politici zbog izbornih razloga. Rekla je ne uvođenju ribolovnih kvota iz istog razloga. Jean-Pierre Raffarin čekao je gotovo pet mjeseci da dođe u Bruxelles: napokon je, prije deset dana, otputovao kako bi s predsjednikom Romanom Prodijem razgovarao uglavnom o... smanjenju PDV-a za kavane. Naprotiv, vlada šuti o važnim pitanjima. Ne znamo kakvo je njezino stajalište o radu Konventa koji predvodi Valery Giscard d'Estaing. Ne znamo što misli o proširenju, dok se Unija priprema za revoluciju, ulazak deset novih članova koncem 2004.Francuska se nacionalna sebičnost također očitovala na susretu ministara financija Euroskupine, u noći sa 7. na 8.X. u
FRANCUSKA
LE MONDE
9.X.2002.
Francuska sebičnost
"Francuska Jacquesa Chiraca i Jeana-Pierrea Raffarina postaje crna
ovca u Europi. Na putu je da zamijeni Veliku Britaniju Margaret
Thatcher u osamdesetim, da bude zapreka svakoj zajedničkoj
inicijativi. Ta je politika nacionalne sebičnosti u opreci s
pedesetogodišnjom proeuropskom tradicijom Francuske, kako u
ljevici tako i u desnici. Ona je pogubna za našu budućnost.
Francuska je vlada rekla ne zajedničkoj poljodjelskoj politici
zbog izbornih razloga. Rekla je ne uvođenju ribolovnih kvota iz
istog razloga. Jean-Pierre Raffarin čekao je gotovo pet mjeseci da
dođe u Bruxelles: napokon je, prije deset dana, otputovao kako bi s
predsjednikom Romanom Prodijem razgovarao uglavnom o... smanjenju
PDV-a za kavane. Naprotiv, vlada šuti o važnim pitanjima. Ne znamo
kakvo je njezino stajalište o radu Konventa koji predvodi Valery
Giscard d'Estaing. Ne znamo što misli o proširenju, dok se Unija
priprema za revoluciju, ulazak deset novih članova koncem 2004.
Francuska se nacionalna sebičnost također očitovala na susretu
ministara financija Euroskupine, u noći sa 7. na 8.X. u
Luksemburgu. Sve su zemlje na području eura prihvatile obvezu o
smanjenju strukturnog proračunskog manjka od 0,5 posto na godinu
počevši od 2003. Sve, osim Francuske, koja ju odlaže za kasnija
vremena.
Francis Mer, ministar financija, opravdao je takvo stajalište time
što Francuska ima druge prioritete, napose povećanje vojnog
proračuna: 'Našoj Europi trebaju vjerodostojnije snage' i
Francuska mora 'biti primjer'. Razlog je bezvrijedan! Vojni
troškovi koji će u 2003. porasti za 6,4 milijarde eura, uzrok su tek
malog dijela ukupnog francuskog manjka od 45 milijarda eura.
No ministar, kojemu možemo samo čestitati na iskrenosti, izložio je
bit nove nacionalne logike: 'Još uvijek smo u Europi u kojoj
proračunska i općenito politika države ostaju pod njezinim
nadzorom'. Francis Mer jednostavno zaboravlja euro, zajedničku
valutu koja ovisi o zajedničkoj stezi na koju su se obvezale zemlje
koje su ga uvele. Euro, kao i čitava Europa, počivaju upravo na tim
pravnim propisima koje članovi prihvaćaju. Nema drugog europskog
veziva doli prava. Bez te se samostege sve ruši.
Francis Mer je u krivu: proračun nije svojina samo države članice.
Bez eura, francuski bi proračunski manjak u Francuskoj izazvao
propisni špekulativni napadaj na franak, a Francuska bi banka
morala povećati kamatne stope kako bi ga zaštitila, gurajući
gospodarstvo u recesiju. Francuska iskorištava prednosti eura
izrugujući se svojim obvezama", piše u uvodniku lista.