AU 30.IX.-PR-EUROPA - MNOŠTVO RAZLIČITIH INTERESA

AUSTRIJA DIE PRESSE 30. IX. 2002. Vizija i iluzija "Ponekad je fonetska blizina dvaju pojmova vrlo rječita, što pogađa tanku crtu njihove sadržajne različitosti. Primjerice: od vizije koja misli na poželjan razvitak, do iluzije koja znači teško dostižnu nadu, samo je malen korak. Europa već neko vrijeme ima viziju oko koje se lijepo redovito a ovih dana ponovno, trude dvojica domaćih čelnih političara: naime, da kao cjelina ima ulogu u svijetu. Ministrica vanjskih poslova sanja o stalnom mjestu u Vijeću sigurnosti UN-a koje pripada Europskoj uniji prema njezinoj veličini i značenju. A savezni predsjednik je za svojega posjeta Italiji govorio da će Europa 'postići svoju potrebnu težinu za željenu svjetskopolitičku ulogu kao ravnopravan partner Sjedinjenim Državama tek kad u proces integracije budu uvučene sve europske države.' Nije baš da takve vizije uz oslanjanje na staru Vranitzkyjevu rečenicu odmah trebaju liječnika, ali od stvarnosti je i jedno i drugo tako udaljeno da i bez gledanja, kako se kod nas kaže, upada u kategoriju iluzije - iako je iskreno mišljeno. Jer činjenica je da Europa nema političku težinu koja joj pripada ne stoga što drugi to ne žele, nego zato što ju ona sama ne stavlja na vagu. Otkako si je EU prije više godina zadao cilj zajedničke vanjske i sigurnosne politike, supstancijalno se nije dogodilo više od imenovanja predstavnika toga cilja (često spominjanog Mr. Gaspa), čije se ovlasti sudaraju s ovlastima EU-ovog povjerenika za vanjske poslove. Inače upravo u vanjskopolitičkim pitanjima vlada nestrukturiranost i nejedinstvo, što Europu kao cjelinu uistinu čini lakom kategorijom. Države Europske unije već su u svojem bitnom području - gospodarskoj politici - po pitanju jedinstva donijele ništa više doli nekoliko stabilizacijskih kriterija koje će u pretpostavljenoj nuždi odmah žrtvovati. Od gospodarsko- političkih usklađenih zajedničkih ciljeva nije udaljena samo zbog nemara, nego na temeljlu različitih interesa različitih vlada. Odakle borcima za europsku težinu vjera da bi u (vanjsko)političkim pitanjima bilo drukčije? Interesi su - ne samo kad je njemački savezni kancelar u izbornoj borbi - suprotni. Razumijevanje samostalne europske uloge nije samo u sigurnosnoj politici posve različito, transatlantski Britanci i euro-samouvjereni Francuzi kojima je manje stalo do Europe nego do samostalnosti Francuske, samo su jedan primjer, bliskoistočna politika, pa čak i proširenje na Istok, dakle najsvojstvenija unutarnja i vanjska politika, također. Predodžba da bi takva Europa bila zastupljena u Vijeću sigurnosti, među svima koji poznaju procese odlučivanja takve Europe, proizvodi samilosnu vedrinu. Što bi ili koga zastupao europski zastupnik u New Yorku? Bi li se suzdržao od glasovanja ako o nekom pitanju ne bi postojalo jedinstveno europsko stajalište, 'sorry, ali za to nam je potrebno nekoliko mjeseci'? I ma koliko bila uzvišena vizija da sve europske države budu članovi EU-a: je li predodžba da će zajedničko europsko stajalište biti lakše a njezina težina time veća ako se krug odreditelja stajališta beskrajno poveća, uistinu ozbiljna? Nije upitno: vrijeme je sazrelo za europsku težinu. Europa još ni izdaleka nije", zaključuje Andreas Schwarz.