GB-IL-terorizam-Obrana-Terorizam-Oružani sukobi-Ratovi vb-the independent 23. IX. izrael i palestinci VELIKA BRITANIJATHE INDEPENDENT23. IX. 2002.Glupost ovog potpuno javnog poniženja"Ljudi na Bliskom Istoku dugo pamte. Mogu se
sjetiti uvreda i zvjerstava počinjenih prije tisuće godina, ali nisu sposobni upamtiti lekcije od prije nekoliko tjedana. Ariel Sharon, izraelski premijer, zaboravio je, izgleda, početak ljeta ove godine, kada je Irak gotovo svakog dana napao neki bombaš samoubojica. Stanje je još gore zbog toga što se Sharon i predobro sjeća tog razdoblja. Problem je u tome što pretpostavlja da su bombaši obuzdani njegovom politikom slamanja palestinskog otpora i zatvaranjem unutrašnjih granica. Snažna represija nemire može potisnuti kratkoročno no, ako se ne uklone uzroci nemira, dugoročno se ne rješava ništa, osim što ljudi koji sami sebe proglašavaju mučenicima među svoje redove privlače još fanatika. Najgora od svega je glupost javnog ponižavanja palestinskog predsjednika, Jasera Arafata. Bilo koji razumni promatrač sigurno ima zamjerki Arafatovom dvoličnom i slabom čelništvu (iako oni na
VELIKA BRITANIJA
THE INDEPENDENT
23. IX. 2002.
Glupost ovog potpuno javnog poniženja
"Ljudi na Bliskom Istoku dugo pamte. Mogu se sjetiti uvreda i
zvjerstava počinjenih prije tisuće godina, ali nisu sposobni
upamtiti lekcije od prije nekoliko tjedana. Ariel Sharon,
izraelski premijer, zaboravio je, izgleda, početak ljeta ove
godine, kada je Irak gotovo svakog dana napao neki bombaš
samoubojica.
Stanje je još gore zbog toga što se Sharon i predobro sjeća tog
razdoblja. Problem je u tome što pretpostavlja da su bombaši
obuzdani njegovom politikom slamanja palestinskog otpora i
zatvaranjem unutrašnjih granica.
Snažna represija nemire može potisnuti kratkoročno no, ako se ne
uklone uzroci nemira, dugoročno se ne rješava ništa, osim što ljudi
koji sami sebe proglašavaju mučenicima među svoje redove privlače
još fanatika.
Najgora od svega je glupost javnog ponižavanja palestinskog
predsjednika, Jasera Arafata. Bilo koji razumni promatrač sigurno
ima zamjerki Arafatovom dvoličnom i slabom čelništvu (iako oni na
odgovornim položajima, osim predsjednika Busha, ta stajališta drže
za sebe). Ipak, sravnjivanje sa zemljom čitavog njegovog uporišta u
Ramali, osim njegova ureda, ne može rezultirati ničim pozitivnim.
Sharon zna da bi bilo još gluplje ubiti Arafata, pa se nada
istjerati ga u egzil. Ovo se, pak, svodi na priznanje izraelskog
neuspjeha.
Sada nitko od umjerenih Palestinaca ne može tvrditi da je kompromis
s izraelskom vladom moguć. Uništenje Ramale svodi se na, i sigurno
će biti smatrano, namjernu uvredu čitavom palestinskom narodu.
Zamjenu Arafata doličnijim čelnikom čini sve manje vjerojatnom i
jamči to da će ranjeni i neprijateljski raspoloženi narod uzvratiti
jedinim oružjem koje im je preostalo - vlastitim životima.
Izraelcima se može oprostiti to što su žestoko reagirali na
prijetnju bombaša samoubojica, no dok ne budu shvatili kako nema
nade za trajnu sigurnost ako se ne povuku s nelegalno okupiranog
palestinskog teritorija, osuđeni su ponavljati krvave pogrješke iz
novije povijesti", stoji u uvodniku lista.