DW 13. IX. NJEMAČKA PREDIZBORNA KAMPANJA I RAT U IRAKU

DEUTSCHE WELLE - DW 13. IX. 2002. Kada prijetiš, budi spreman i djelovati - mogući rat u Iraku postala važna tema njemačke predizborne kampanje. Prilog Petera Philippa. Savezni kancelar Gerhard Schroeder kategorički isključuje mogućnost njemačkog sudjelovanja u američkoj vojnoj operaciji protiv Sadama Huseina. Konzervativni kancelarski kandidat Edmund Stoiber rado naglašava važnost i nužnost ozbiljne prijetnje da bi se Bagdad priklonio zahtjevima o povratku UN-ovih inspektora za oružje u Irak. Bavarski šef vlade predbacuje Schroederu da ugrožava njemačko-američkih odnosa. Rastuća stopa nezaposlenosti na koju uvjerljivim konceptom nije odgovorila vladajuća koalicija, a niti oporba, i poplave na istoku Njemačke su do prije nekoliko dana bile teme koje su prevladavale predizbornom kampanjom njemačkih stranaka. A onda se na obzoru pojavila nova tema koja je zaokupila ovdašnju javnost i za koju se činilo da može pokrenuti mase: Irak. Nakon posljednjih reakcija s pravom se može postaviti nekoliko pitanja: jesu li Nijemci doista narod super pacifisti koji odlučno podržavaju kancelara pri odbijanju sudjelovanja u iračkoj akciji? Nije samo Schroeder protiv rata. Ratu se protivi i oporba koja se našla sučeljena s problemom: kako da se unatoč negodovanja američkom najavom jednostrane akcije razlikuje od zeleno-crvene koalicije? Zato Stoiber Schroedera okrivljuje za narušavanje tradicionalno dobrih odnosa Berlin - Washington. Schroeder uzvraća argumentom da je i među najboljim prijateljima dozvoljeno izraziti kritiku. Većina Nijemaca će, čini se, pokazati razumijevanje i potporu kancelarovoj politici. Naravno da pri tome ne treba zaboraviti da Nijemci mnogo toga duguju Amerikancima. A i Njemačka nije što god. SAD ne mogu s Nijemcima raditi što žele i očekivati da će oni pristati na sve što stigne s druge strane Atlantika. Berlin želi sudjelovati u odluci hoće li biti rata, iako je svjestan zamke koju krije ta situacija. Ukoliko se i protiv njemačke volje odluče na pokretanje akcije, dio odgovornosti će Nijemci snositi u svakom slučaju. Očito je da u Njemačkoj ima problema zbog podvojenosti: kada se već mirovni pokret i građani ne mogu odlučiti gdje se rat treba opravdano voditi, a gdje ne, odgovornost je na političarima: oni moraju s Amerikancima i UN-om ozbiljno razgovarati o sredstvima i načinima izlaza iz krize. Lako je nositi transparente s natpisima 'Rat je teror' i 'Rat nije izlaz' i pritom se osjećati kao bolja osoba od zagovornika vojne opcije. Neka onda takvi odgovore na pitanje što je to potjeralo Sadama iz Kuvajta prije jednog desetljeća. Jesu li se možda talibani iz Kabula povukli nakon prijateljskog uvjeravanja? Jesu li igdje mirovna sredstva donijela kraj terorizma? Sve su nam to opomene da vrijeme teče brzo i da se ne smiju čekati izbori da bi se počelo djelovati. Njemačka i Europa moraju ponuditi uvjerljive i razumne alternative. Treba biti spreman na mogućnost da neka od tih inicijativa u sebi nosi rizik rata. I ne smije se zaboraviti da onaj tko prijeti mora biti spreman na djelovanje. Odlučno djelovanje. (DW)