IT 12. IX. LA STAMPA - AMERIKA I GLOBALNA PRAVA

ITALIJA LA STAMPA 12. IX. 2002. Amerika i globalna prava "(...) Dvanaest mjeseci je predsjednik Bush vodio svoju zemlju u lovu na teroriste u Afganistanu i drugdje, okupljajući oko sebe protiv fundamentalističkog terorizma koaliciju naroda i resursa bez presedana u povijesti. Sad se okreće stranica, na vrhu rasporedu stoji Saddam Hussein i postoji mogućnost da se Bush nađe sam i da koalicija nestane, pregažena političkim svađama sa saveznicima, strateškim rivalitetima s Rusijom i Kinom i protuameričkim osjećajem koji se širi u velikom dijelu arapskog svijeta. Današnjim govorom u Staklenoj palači Bush će pokazati karte kako bi pokušao izbjeći taj scenarij, zatražit će od koalicije rođene 11. rujna da se ujedini kako bi se suočila s novom prijetnjom: oružjem za masovno uništavanje koje Irak posjeduje i koje bi htio posjedovati. Amerika smatra da su Saddamov plin i Al Qaedine kamikaze dva lica iste prijetnje, da predstavljaju totalitarizam novog stoljeća. Kao što se dogodilo u slučaju afganistanskog rata Bush sluša sugestije britanskog saveznika Tonyija Blaira i ni ovog puta ne pada u iskušenje da djeluje sam nego traži saveznike, pokazujući da je svjestan činjenice da, kao što ponavlja Henry Kissinger, jedinstvena uloga supersile nameće veću, a ne manju, pozornost spram onoga što ostatak svijeta kaže i misli. Iako je vojni stroj Pentagona već u pogonu i iako će se vrlo brzo general Tommy Franks premjestiti u Katar, Bush je izabrao ne napasti Irak bez suglasnosti Kongresa i saveznika. Vrijeme koje su diplomaciji osigurali američki izbori u studenom za djelomičnu obnovu Kongresa nudi partnerima i saveznicima mogućnost da odigraju ključnu ulogu na više stolova. Bushova volja da se bori protiv terorizma i protiv siromaštva, povjerena listu koji mu nije prijatelj, kao što je 'New York Times', svjedoči strateški izbor da se na temeljima borbe protiv terorizma izgradi novi globalni sporazum za sigurnost i razvoj. Propustiti tu prigodu za Europu bi značilo odreći se uloge protagonista novih ravnoteža", piše Maurizio Molinari.