US-HR-BANKE-Bankarstvo RFE 11. IX. SLUČAJ RIJEČKE BANKE RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 11. IX. 2002.Riječka banka: zatvor za bonus. Prilog Milana Gavrovića. Zbog prikrivanja velikog gubitka u deviznom poslovanju koji je stvorio diler
Eduard Nodilo konačno su zatvorena i tri člana uprave Riječke banke na čelu s bivšim predsjednikom Ivanom Štokićem.Gospoda iz Riječke banke koje je Hrvatska televizija pokazala s lisicama na rukama nisu ukrali ili utajili novac. Nisu ga, kao u filmovima, ni prebacivali na tajne račune u inozemstvu, a u igri nisu bili ni trezori u Švicarskoj ili otoci u Karipskom moru. Njih se jedino optužuje da su prikrivali prave rezultate poslovanja kako bi uz plaću dobili još i bonuse. Po tome, oni su međutim potpuno u trendu koji se u posljednje vrijeme pojavio i u razvijenim zapadnim zemljama. Tako londonski The Financial Times piše da su menadžeri 25 najvećih propalih tvrtki prikrivajući stvarne poslovne teškoće i prikazujući lažne bilance digli 3,3 milijarde dolara raznih bonusa i nagrada. Dio toga zaradili su i na dionicama svojih kompanija čija se cijena održavala zahvaljujući samo tome što se prikazivao lažni poslovni uspjeh.Prijevare da bi se povećala direktorska plaća potpuna su novost u svijetu biznisa. Ali ni te plaće, uz dodatak raznih nagrada, pa i
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
11. IX. 2002.
Riječka banka: zatvor za bonus. Prilog Milana Gavrovića.
Zbog prikrivanja velikog gubitka u deviznom poslovanju koji je
stvorio diler Eduard Nodilo konačno su zatvorena i tri člana uprave
Riječke banke na čelu s bivšim predsjednikom Ivanom Štokićem.
Gospoda iz Riječke banke koje je Hrvatska televizija pokazala s
lisicama na rukama nisu ukrali ili utajili novac. Nisu ga, kao u
filmovima, ni prebacivali na tajne račune u inozemstvu, a u igri
nisu bili ni trezori u Švicarskoj ili otoci u Karipskom moru. Njih
se jedino optužuje da su prikrivali prave rezultate poslovanja kako
bi uz plaću dobili još i bonuse. Po tome, oni su međutim potpuno u
trendu koji se u posljednje vrijeme pojavio i u razvijenim zapadnim
zemljama. Tako londonski The Financial Times piše da su menadžeri
25 najvećih propalih tvrtki prikrivajući stvarne poslovne teškoće
i prikazujući lažne bilance digli 3,3 milijarde dolara raznih
bonusa i nagrada. Dio toga zaradili su i na dionicama svojih
kompanija čija se cijena održavala zahvaljujući samo tome što se
prikazivao lažni poslovni uspjeh.
Prijevare da bi se povećala direktorska plaća potpuna su novost u
svijetu biznisa. Ali ni te plaće, uz dodatak raznih nagrada, pa i
privilegija, nisu nikada bile tako visoke kao sada. Plaća bivšeg
predsjednika Riječke banke Ivana Štokića u jednom je mjesecu
iznosila 820 tisuća kuna, dakle više od sto tisuća eura. Kada je
brodogradilište Viktor Lenac dospjelo u teškoće vlada je garanciju
za sanacijski zajam začinila zahtjevom da plaća direktora Damira
Vrhovnika ne bude veća od ministarske. Do tada je on primao deset
puta više.
Ali ni po tome Hrvatska nije iznimka. U posljednjih desetak godina,
menadžerske su plaće u svijetu stalno rasle. Prema podatku s kojim
raspolažemo samo u šest godina, od 1990. do 1996. godine, u Americi
su menadžerska primanja povećana sa 60 na 170 prosječnih plaća svih
zaposlenih u kompaniji ili za skoro tri puta. Taj se rast nastavio i
dalje. Sad se pokazalo kako mnogi nisu odoljeli izazovu da zbog
plaće i bonusa počnu uljepšavati bilance. A kako kaže stara
poslovica, djevojci je najteže prvi put izići na ulicu.
Amerika je zbog toga pretrpjela veliku štetu. Računa se da su je
korporativni skandali dosad koštali 35 milijardi dolara. Od
gubitka novca još je teži gubitak povjerenja. Zato se uvode
drakonske kazne za friziranje bilanci - čak do 25 godina zatvora. U
Hrvatskoj je, također, u tijeku reforma Kaznenog zakona kojom se
nekoliko dosadašnjih odredbi pretvara u jedinstvenu 'zloporabu
povjerenja', a kazna se povećava s deset na najviše 15 godina.
Razlika je u tome što je u Hrvatskoj put od zakona do pravde mnogo
duži i krivudaviji nego što je bio put do velikih plaća.
(RFE)