FRANCUSKA-LE FIGARO OD 30.8.02. SMJERNICE CHIRACOVE VANJSKE POLITIKE

FRANCUSKA LE FIGARO 30.VIII.2002. Utjecaj umjesto dojma "Prvi put u pet godina Jacques Chirac ima odriješene ruke na međunarodnom planu. Reklo bi se da je vanjska politika područje koje je najmanje prepatilo za kohabitacije, zahvaljujući spretnom posredovanju Huberta Vedrinea. No od susreta na vrhu do konferencija, ugled državnog poglavara očito je pretrpio štetu od nezaobilazne nazočnosti Lionela Jospina... Danas je sasvim drukčije. Jean-Pierre Raffarin bavi se uglavnom unutarnjim pitanjima. Jacques Chirac, zajedno s vjernim pomoćnikom Dominiqueom de Villepinom na Quai d'Orsayju, ima dovoljno prostora da se bavi vanjskim temama i da francuskoj diplomaciji dade potreban zamah. Pred veleposlanicima koji su se ovog tjedna okupili u Parizu, utvrdio je četiri smjernice koje vrijede kao program: ostvariti 'bitan' napredak u izgradnji Europe, tj. uspješno dovršiti proširenje; poboljšati 'sigurnost Francuza' boreći se neumorno protiv terorizma i izdvajajući više za našu vojsku; raditi u korist 'mira i demokracije', napose na Bliskom istoku; napokon, pridonijeti stvaranju 'ljudski solidarnijeg i ekološki odgovornijeg svijeta'. Osobito u Africi... Između globalizacije kojom vlada američka 'hiperisla' i gdjekada paralizirajućih obveza Europske unije, manevarski se prostor može činiti malen za zemlju kao što je Francuska. No i ona ima što reći. Uzastopni potresi nakon pada Berlinskog zida, tehnološke revolucije i 11.IX. stvorili su svijet bez načela, u kojemu francuska poruka može sebi prokrčiti put. Kako god bilo, u to su uvjereni Jacques Chirac i Dominique de Villepin. 'Moć sada dolazi preko utjecaja, a ne ugleda', kaže ministar. 'Htjeti europske procedure koje se primjenjuju na europskom unutarnjem tržištu proširiti na vanjsku politiku ne bi imalo smisla', dodaje državni poglavar. S drugom po veličini diplomatskom mrežom na svijetu (268 veleposlanstava), Francuska želi sačuvati svoj položaj i postići da se začuje njezin glas. No ne pretjerujući s neprimjerenim nacionalizmom i s primitivnim protuamerikanizmom. Da bi bili utjecajni, Elizejska palača i Quai d'Orsay računaju na nagovaranje, a ne na progon... Iračko je pitanje savršen primjer. Premda su uspješan rad Europske unije i obnova francusko-njemačkog dvojca u središtu francuske pozornosti, Afrika se vraća na velika vrata. Kompleksi iz kolonijalnog doba, sustav Foccart i zloporabe iz Mitterrandova doba čini se da otišli u nepovrat. Francuska u svojoj 'utjecajnoj zoni', kao i u Africi engleskog i portugalskog jezika može imati pravu ulogu. Jacques Chirac je siguran u to. Dominique de Villepin razmišlja o pokretanju kooperacijske politike. S istom zadaćom na pameti: utjecaj umjesto dojma", u uvodniku lista piše Baudouin Bollaert.