CSM 27. VIII. RIJEKA BALKANSKIH ISKUŠENJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 27. VIII. 2002. Rijeka balkanskih iskušenja "Dunav, dug oko 1.770 milja, najveća je europska rijeka nakon Volge. Vijugavo se proteže od južne Njemačke do Crnog Mora, a zovu ga i 'prometnicom bez prašine', kojom su se Huni, Mongoli i Turci kretali prema zapadu, dok su Rimljani, križari i drugi išli u suprotnom pravcu, na istok. Sada se Dunav bori s poplavom. (...) Veliki dunavski gradovi- Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd ipak nisu pretrpjeli uništenje koje trpe Prag, Dresden i drugi gradovi. Katastrofe koje su se dogodile na Dunavu bile su više lokalne naravi, no Passau u Njemačkoj kao i Salzburg pretrpjeli su velike štete. Obale rijeke bile su preplavljene, naselja potopljena a izvori zagađeni stotinama milja. Navigacija je zaustavljena, ne samo zbog bujica i naplavina nego i zbog toga što nije bilo mjesta za prolaz pod mostovima. Sve ovo bilo je veoma štetno za regiju koja se nadala kako će rijeka pomoći u oporavku od sukoba koji je harao Jugoslavijom, najvećim entitetom regije, deset godina. Dunavski grad Vukovar, u Hrvatskoj, u kojem je bivši srbijanski predsjednik, Slobodan Milošević, počeo svoj genocidni rat sA ciljem stvaranja Velike Srbije 1991. godine, tek je počeo mukotrpan proces povratka u normalu. NATO-ovo bombardiranje srbijanskih ciljeva koje je okončalo Miloševićevu represiju Kosova 1999. zatvorilo je dunavske mostove u Novom Sadu i prekinulo sav teretni prijevoz gotovo tri godine. Tijekom tog razdoblja, nedetonirane bombe priječile su čak i uklanjanje krhotina. Poplava je dodatno usporila ponovnu izgradnju. Kaotični srbijanski elektroenergetski sustav tek treba organizirati. Istovremeno je upropaštena još jedna sezona turizma, izuzetno važnog za regiju. Nada da će oslobođenje od vladavine komunizma a zatim i kraj rata otvoriti eru solidarnosti i suradnje među nacijama regije, još nije ispunjena. Zapravo, ta nada možda nikada neće biti realizirana u tom obliku. Ideja ponovnog oživljavanja nečeg nalik na habsburški imperij, u obliku decentralizirane, tolerantne, jedinstvene administracije uz Straussove valcere ne postoji. Ni nostalgije za time nema. Prošlog svibnja, 13 zemalja koje čine dunavsku regiju, od Njemačke do Bugarske, sastale su se u Beču da se dogovore oko buduće suradnje. Ona se ne bi zasnivala na novim institucijama. Središnji cilj je gospodarska obnova putem obostrano korisne suradnje u turizmu, transportu - posebice Dunavom - zaštite okoliša i kulturološke razmjene. Preskačući fazu stvaranja nove regionalne skupine, balkanske države sada prednost daju izravnom članstvu pojedinih zemalja u Europskoj Uniji za gospodarski napredak, i u NATO-u za sigurnost. Ipak, prepreku predstavlja prevelika nesigurnost, od kojih je najveća ta da je gotovo sve na Balkanu privremeno. Jugoslaviju razdiru interni sukobi između nacionalističkih snaga i onih koje teže otvorenom, zapadnjačkom stilu života. Dvojica najgorih optuženih ratnih zločinaca, general Ratko Mladić i Radovan Karadžić još su na slobodi, a očito je da imaju učinkovitu zaštitu. Nije sigurno ni to da će Jugoslavija opstati. Trenutno ju zamjenjuje federacija ambiciozne Srbije i Crne Gore koja se želi otcijepiti. Ako Jugoslavija u potpunosti nestane, pravni status Kosova kao jugoslavenske pokrajine također nestaje a kosovsko albansko većinsko stanovništvo zahtijevat će neovisnost. Bosna i Hercegovina, entitet koji je SAD stvorio Daytonskim sporazumom iz 1995. godine, još je pod intenzivnom paskom Europske Unije i NATO-a. Proći će još mnogo godina prije no što održivost te zemlje bude zajamčena. Situacija u Makedoniji, za koju se činilo kako se nalazi na rubu civilnog rata prije manje od godine dana, smirila se. Izbori koji će biti održani 15. rujna mogli bi pokazati koliko je to realno. Općenito govoreći, istočno područje Dunava u ozbiljnim je problemima, financijski je nestabilno, razdirano napetostima zbog izbjeglica i ljudskih prava, prepuno korupcije i organiziranog zločina. UN-ovo ispitivanje Albanije, Bosne, Bugarske, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Moldavije, Rumunjske i Kosova ukazuje na postojanje unosnog krijumčarenja žena i djece, zbog prostitucije, rada i prosjačenja. Prema jednoj procjeni, godišnje se preko Balkana u zemlje EU-a prokrijumčari oko 120.000 ljudi. Nada za budućnost u ovoj regiji uključuje i još jedan niz godina moralne i materijalne pomoći. Ako se ne žele zavaravati, američki i europski čelnici svojim postojećim ciljevima na Bliskom Istoku, Afganistanu, Kolumbiji i drugdje moraju dodati i Balkan. Oni koji osim svega ovoga razmatraju i mogućnost iračke avanture trebali bi još jednom razmisliti", piše Richard C. Hottelet.