DE DW 5. VIII. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 5. VIII. 2002. Tisak U središtu pozornosti komentara njemačkog dnevnog tiska danas je rasprava oko mogućeg američkog napada na Irak i očitovanja njemačkog kancelara Schroedera o toj temi. Neue Presse procjenjuje da dok se unija prošlog vikenda manje ili više decidirano izjasnila za njemačko sudjelovanje u eventualnom napadu na Irak, ministar vanjskih poslova Fischer i nekadašnji kancelar? neograničene solidarnosti' distancirali su se od Sjedinjenih Država. Sa crveno-zelenom koalicijom neće biti vojnih avantura - to je poruka. U tom pitanju bi ekipa Schroeder i Fischer trebala računati s potporom većine birača. Strah Nijemaca od rata je mnogo veći nego strah od Sadamovog režima. Sueddeutsche Zeitung piše da Fischerovo i Schroederovo 'ne' iziskuje određena objašnjenja. Ako Fischer sada kaže da u ovom slučaju ne drži ispravnim rušenje režima vojnom akcijom, precizno mora objasniti zašto. Njemačka vlada je uvijek držala rušenje talibanskog režima opravdanjem njemačkog sudjelovanja u vojnoj akciji u Afganistanu. Zašto je ovoga puta pogrešno što je tada bilo ispravno. Allgemeine Zeitung osvrće se na timing Schroederovog 'ne' napadu na Irak. List piše da postoji mnogo razloga koji s obzirom na trenutačno stanje govore protiv američkog napada. No ukoliko je kancelar ozbiljan u svojim namjerama, bilo bi bolje poslati diplomatsku notu u Washington nego da izabrati SPD-ov predizborni skup u Hannoveru. To budi sumnju da se strah od rata pokušava iskoristiti kao posljednje oružje u bezizglednoj predizbornoj borbi. Unija je prepoznala tu namjeru, no ipak je njen stručnjak za vanjsku politiku Schaeuble svojim ?da' njemačkom sudjelovanju u napadu upao u zamku: crno ili crveno - rat ili mir kao opcije ponuđene biračima. Pritom je stanje u svijetu mnogo složenije, a kancelar bi trebao znati da je kriza oko Iraka preopasna za predizborne igre. Volksstimme zastupa mišljenje da se u Turskoj dogodila prava mala revolucija: ukidanje smrtne kazne, priznanje prava Kurda, poštivanje slobode medija. Turska bi sada velikim skokom trebala krenuti naprijed, a to za Ankaru znači - u smjeru Europske unije. Ona je stalno ukazivala na potrebu za reformama u ovoj zemlji. Shodno tome stiže iz Europe i pljesak novom smjeru. Nuernberger Nachrichten izražava sumnju u konkretno provođenje na papiru prihvaćenih reformi. Turska je, kako kaže Ecevit, nakon ovog povijesnog vikenda ?slobodnija, demokratskija i europskija' zemlja. Ali je li ona dovoljno europska i dovoljno demokratska? Slova novih zakona još se nisu ni osušila, ništa se od novih propisa nije provelo u praksi. I pozor: klopke, mala vrata i stražnji izlazi mogu se u tekstu reformi naći na svakom koraku. Tko, na primjer, određuje kada prijeti opasnost od rata i smrtna kazna ipak može biti provedena? Tko odlučuje o tome kada će prava Kurda biti ukinuta jer se smatraju separatistima, sa skepsom se pita komentator lista (RDW)