NJ 21.VII.-DPA-OTOK PERŠINA

NJEMAČKA DPA 21. VII. 2002. Rastava nemoguća: Madrid i Rabat osuđeni su na brak iz računa "Perejil opet pripada kozama. Jer poslije dogovora u sporu za maleni sredozemni otok tamo se u buduće neće vijoriti ni marokanska ni španjolska zastava. Ali ako sukob ikada uđe u povijesne knjige, bit će to zbog apsurdnog primjera zakazivanja diplomacije. Tako barem drže oni komentatori koji su se već danima pitali: kako je uopće moglo doći tako daleko? Maroko mora dopustiti prigovor da je sjevernog susjeda isprovocirao na izrazito nepametan način, Španjolska je pak suočena s prigovorom da je pretjerano reagirala u naletu domoljublja. 'Često smo se sporili i u tijeku stoljeća imali bezbroj nesporazuma. Ali nikada se nismo rastali i ne ćemo nikad', rekao je u međuvremenu preminuli marokanski kralj Hasan II. 1989. za jedinog posjeta Španjolskoj u tijeku svoje 38-godišnje vladavine. Bio je svjestan da su dvije zemlje koje razdvajaju samo dva morska tjesnaca Gibraltara, zapravo osuđene biti dobri susjedi. Zemljopisna je blizina prevelika, trgovački odnosi previše važni. Činjenica da je do kompromisa došlo uz posrednike - ili pod pritiskom - SAD-a, također pokazuje koliko je ta regija osjetljiva u koncertu globalne politike. Međunarodna zajednica a osobito Washington, nisu bili zainteresirani poslije 11. rujna dopustiti ozbiljniju krizu između člana EU-a i NATO-a i pouzdanog partnera Zapada u arapskom svijetu. Pogotovo ne s pogledom na eventualnu akciju SAD-a protiv Sadama Huseina u Iraku. Koliko su velike osjetljivosti između Rabata i Madrida pokazalo se u tomu što se sukob zapalio na pustoj klisuri koju su prije toga poznavali samo kozari, krijumčari hašiša i ronioci. Kriza je bila vrhunac niza sporova u kojima su bili po srijedi prava na ribolov, ilegalno useljavanje, teritorijalni zahtjevi i resentimani iz kolonijalnog doba. 'No sada je vrijeme da se gleda naprijed i da se ponovno uspostavi davno prekinuti dijalog', zatražio je španjolski list 'El Mundo' u nedjelju. Obje zemlje nisu tim sporom napravile uslugu svojem ugledu u inozemstvu ako se sudi po reakcijama međunarodnoga tiska ili potajnim komentarima diplomata. Zašto je Maroko uopće zauzeo otok?, pitaju se mnogi. Uporište je dao predsjednik vlade Abderahman Youssoufi. 'Želimo upoznati javnost s našim opravdanim traženjem područja koja nam pripadaju'. Time nije mislio samo na prijeporni otok nego i na španjolske enklave u sjevernoj Africi Ceutu i Melillu nad kojima njegova zemlja oduvijek traži suverenost. Prema njegovim riječima UN i EU krivo su obaviješteni o tom starom sporu. Ako je to bio razlog, Rabat je promašio cilj. Ali i Madrid je dospio pod međunarodnu kritiku jer je mobilizirao svoju 'armadu' od 1200 ljudi da bi potjerao 6 marokanskih vojnika s hridine čija je pripadnost Španjolskoj uistinu međunarodnopravno dvojbena. Vlada predsjednika vlade Jose Maria Aznara stoga je oprezno izbjegla otok 'peršina' nazvati 'španjolskim' i radije je govorila o povratku na stari 'status quo', zapravo na neutralnost. Stoga je na nerazumijevanje naišla i gesta da se na otoku smjesta izvijesi španjolska zastava. Ali kriza je Madridu došla u nezgodnom trenutku i stoga što se Španjolska poslije 300 godina upravo dogovara s Londonom o barem djelomičnom vraćanju britanske kolonije Gibraltara. Zašto nešto slično nije moguće i s Ceutom i Melillom?, stalno pitaju iz Maroka", izvješćuje Jorg Vogelsanger.