US-E-protimbe-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Trgovina-Proračun-Organizacije/savezi LAT 18. VII. može li se europa suprotstaviti sad-u? SJEDINJENE DRŽAVETHE LOS ANGELES TIMES18. VII. 2002.Zahtjev za veću ulogu Europe u svjetskim
pitanjima"Doza frustracije i ljutnje sada je sasvim očita u europskim kritikama vanjske i gospodarske politike Bushove vlade. Američki prkos onom što Washington rado naziva 'ostatkom svijeta' bila je tema o kojoj se najviše raspravljalo na seminaru Fondacije Papandreou, u Grčkoj, na kojoj su se okupili dužnosnici europskih vlada i međunarodnih institucija te američki akademici i promatrači. Raspravljalo se o idealističkom europskom internacionalizmu i legalizmu nasuprot tržišnog fundamentalizma i agresivnog nacionalizma sadašnje vlade u Washingtonu. Europski prigovori zbog američkog odbijanja sporazuma o oružju i novog međunarodnog kaznenog suda, kao i kritike zbog neodrživosti i kontradiktornosti američke bliskoistočne politike, izražavani su emotivno. Bivši predsjednik Bill Clinton, koji je nazočio dijelu sastanka, ponudio je vlastito viđenje pitanja što je pošlo po krivu na Bliskom istoku, tvrdeći kako je s američkom međunarodnom gospodarskom
savezi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE LOS ANGELES TIMES
18. VII. 2002.
Zahtjev za veću ulogu Europe u svjetskim pitanjima
"Doza frustracije i ljutnje sada je sasvim očita u europskim
kritikama vanjske i gospodarske politike Bushove vlade. Američki
prkos onom što Washington rado naziva 'ostatkom svijeta' bila je
tema o kojoj se najviše raspravljalo na seminaru Fondacije
Papandreou, u Grčkoj, na kojoj su se okupili dužnosnici europskih
vlada i međunarodnih institucija te američki akademici i
promatrači.
Raspravljalo se o idealističkom europskom internacionalizmu i
legalizmu nasuprot tržišnog fundamentalizma i agresivnog
nacionalizma sadašnje vlade u Washingtonu.
Europski prigovori zbog američkog odbijanja sporazuma o oružju i
novog međunarodnog kaznenog suda, kao i kritike zbog neodrživosti i
kontradiktornosti američke bliskoistočne politike, izražavani su
emotivno.
Bivši predsjednik Bill Clinton, koji je nazočio dijelu sastanka,
ponudio je vlastito viđenje pitanja što je pošlo po krivu na Bliskom
istoku, tvrdeći kako je s američkom međunarodnom gospodarskom
politikom, tijekom njegovih mandata, bilo sve u redu, izuzevši par
sitnih povremenih grešaka.
Najučinkovitiji kritičar te politike, Joseph Stiglitz, nobelovac i
bivši Clintonov gospodarski savjetnik, imao je mnogo toga za kazati
u pitanju gospodarskih ograničenja nametnutih zemljama kao što je
Argentina, koja je danas na rubu kolapsa zahvaljujući zahtjevima
Međunarodnog monetarnog fonda za deflacijsku reformu u
gospodarstvu kojem je potreban rast.
Kazao je kako je Europska Unija sama trebala intervenirati u
argentinskoj krizi, podsjećajući Washington kako u globaliziranom
gospodarstvu Monroeova doktrina više nije primjenjiva. EU je mogao
osigurati kredite koji bi Argentini omogućili da prijeđe na
ekspanzionističku politiku i ponovno počne stvarati radna mjesta i
ostvari ponovni rast.
Učiniti to, međutim, značilo bi političko sukobljavanje s
Washingtonom, a iako su Europljani velikodušni kada je kritika u
pitanju, njihove vlade sebe smatraju nemoćnima suprotstaviti se
SAD-u.
U svemu ima ironije jer mnogi Amerikanci sada optužuju zapadne
Europljane za malodušnost i pretjeranu popustljivost. Ova navodna
malodušnost tiče se terorista i razbojničkih zemalja, kojima se,
navodno, samo Washington ima hrabrosti suprotstaviti.
Američki kritičari opiru se tvrdnjama da Europljani općenito
umanjuju opasnost prijetnje od terorizma. Malodušnost Europljana
svoje korijene ima zapravo u njihovoj nevoljkosti da istom mjerom
uzvrate SAD-u.
Razlozi Bushove vlade za protivljenje Međunarodnom kaznenom sudu,
npr., tek je ponavljanje stare maštarije populističke desnice o
UN-ovim vojnicima koji slijeću crnim helikopterima kako bi
nametnuli nemili Novi svjetski poredak SAD-u.
Samo po sebi, to je besmislica, ali besmislica koje se američki
političari neće odreći tek tako, s obzirom na odlučnost Pentagona
da se oslobodi međunarodnih pravnih i političkih spona.
Europljani su unatoč svemu SAD-u dali godinu dana izuzeća od
jurisdikcije suda koju je tražio, bez obzira na pritiske iz Europe
da se 'ovaj put' Europa drži svojih uvjerenja (...).
U trgovinskim pitanjima, Europa pokazuje svoju snagu. Europsko
povjerenstvo stalno izaziva SAD kada su posrijedi trgovina i
suparništvo, i često pobjeđuje.
Odgovarajući na nedavne sankcije Bushove vlade nametnute uvezenim
proizvodima od čelika, Europa je otišla toliko daleko da je
zaprijetila osvetom tako što bi nametnula carine izvoznim
proizvodima SAD-a iz Floride i drugih država ključnih za
republikansku kongresnu kampanju ove jeseni.
Na drugoj razini, međutim, europsku politiku i dalje obilježavaju
političko i intelektualno dodvoravanje. (...)
Tako je Joseph Stiglitz izazvao golemi interes svojim napadom na
washingtonski gospodarski konsenzus, od Reaganovog doba
dominantan u američkom akademskom gospodarstvu, kao i u politici
vlade i međunarodnih zajmodavnih institucija predvođenih SAD-om.
Komentari o njegovoj novoj knjizi 'Globalizacija i njena
nezadovoljstva' (Globalization and Its Discontents) u Britaniji i
Europi objavljeni su na naslovnim stranicama. Stiglitz je bio
glavni ekonomist u Svjetskoj banci a otišao je iz nje kada je vidio
primjenu ideološki motiviranih politika MMF-a u siromašnim
zemljama što ih je često činilo još siromašnijima.
Argentina je bila glavna štićenica MMF-a sedam godina,
prihvaćajući deflacijske mjere koje su ju vezale za nerealan tečaj
valute, što je rezultiralo golemom nezaposlenosti, siromaštvom i
društvenom i političkom krizom.
Stiglitz smatra kako bi Europljani mogli promijeniti stanje da
ponude neovisne europske inicijative koje bi osigurale alternative
američkom unilateralizmu na međunarodnoj pozornici koje ona
očajnički treba", piše William Pfaff.