IT - 15. VII. CORRIERE - ISLAM I KRŠĆANSTVO U NOVOJ KNJIŽEVNOSTI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 15. VII. 2002. Novi jastrebovi protiv islamske opasnosti "Islam je sve bliže; dakle, vrijeme je novih jastrebova. Ne u odori poput onih iz operacije Enduring Freedom, no isto toliko oštrih na planu ideja. Među jastrebovima se gomilaju čuveni pisci poput Naipaula, Rushdia ili provokatora poput Houllebecqua, kao i ozbiljni književnici, eruditski znanstvenici povijesti religija i pobožni kršćanski tradicionalisti, raznovrsni pomalo blasfemični i nekomformistički anarhisti: svi združeni drastično negativnim sudom o islamu. I željom da oglase uzbunu, da potaknu Zapad da reagira prije no što bude prekasno. To je gotovo nova književna vrsta: neprijateljska spram dobronamjernosti i retorike suživota i pretjeranog ekumenskog dijaloga. Sumnjičava spram svih političkih ustupaka muslimanima, pa čak i spram Papinih traženja oprosta za križarske ratove. Novi su jastrebovi, dakle, odlučno pesimistični, i ponosni su na to. (...) Ako je, kako smatra Carlo Panella, imam Homeini otvorio put Bin Ladenu, a obojica se smatraju u potpunosti integrirani u islam, postaje nerealno tražiti saveze u umjerenom arapskom svijetu i računati na demokratizaciju te vjere. Laički odgovor je zapravo već posvuda poražen, primjećuje de Mattei, a pravo zapadnjačkog porijekla već su napustile gotovo sve arapske zemlje: dakle, ostaje samo kršćanstvo kao branik protiv srednjeg vijeka šerijatskog zakona (zakona temeljenog na Islamu) i obveznog vela za žene. (...) Činjenica da zapad 'radije ništa nije vidio ni čuo' ništa ne oduzima opasnosti izazova, sličnog, po svojoj snazi privlačenja i netolerancije, onom nacionalsocijalističkom. Sve u svemu, sukob civilizacija (definicija koja potječe od stručnjaka za geopolitiku Huntingtona i njegovih već klasičnih knjiga) je u tijeku, sviđalo nam se to ili ne. Nitko nam ne može oduzeti pravo na legitimnu obranu, objašnjava u svojoj knjizi De Mattei, dakle, na obrambeni rat protiv napadača. (...) De Mattei navodi Augustina, Tomu, Pija XII., i razne očeve crkve u potpori svog naoružanog kršćanstva, ne isključujući čak ni mogućnost nekog novog križarskog rata, odnosno svetog rata, ako bi ga proglasio Papa iz vjerskih razloga. Ratoborni Papa nakon Wojtyle? Tako rečeno izgleda kao materijal za uzbudljivi roman znanstvene fantastike, s metafizičkom dvojbom glede legitimnosti pribjegavanja nekom konačnom oružju, kemijskom, atomskom, bakteriološkom... no autor pravi temeljno precizno određenje: islamski sveti rat je osvajanje u kojemu se miješaju politika i vjera, dok onaj kršćanski može biti objavljen samo u obranu vjere. To je pojedinost koje je samo naizgled sekundarna. (...) U pozadini, kako bilo, ostaje neegzorciran stoljetni sukob između velikih vjera 'knjige' i prijavljivanje stanja podčinjenosti, a često i progona, na koje su prisiljeni 'nevjernici' u većini islamskih zemalja. Kuća islama protiv kuće rata, govori muhamedanska doktrina. Novi jastrebovi upiru prstom protiv prvog pojma: pazite, Islam znači 'podčinjavanje'.", piše Dario Fertilio.