DNEVNI PREGLED BR. 134 15. SRPNJA 2002.

BRITANSKI RADIO - BBC 14. VII. 2002. Tisak Britanski dnevnici u svojim nedjeljnim izdanjima najviše prostora posvećuju nagađanju da bi Sjedinjene Države i njihovi saveznici u sljedećih nekoliko mjeseci mogli napasti na Irak. Observer na naslovnici piše da se britanski premijer Tony Blair sprema sastati s američkim predsjednikom Georgom Bushom na posebno sazvanom ratnom skupu na vrhu u Camp Davidu, koji bi se, kako se pretpostavlja, trebao održati na jesen. Taj sastanak će pojačati špekulacije da je Amerika u završnoj fazi planiranja napada na Sadama Huseina, ističe Observer uz napomenu da visoki službenici u sjedištu britanske vlade prvi put nisu odbacili navode da je vlada upoznata s konkretnim američkim planovima o sastavu invazijskih snaga. Da bi vojna operacija u Iraku mogla biti pokrenuta u sljedećih šest mjeseci govori i činjenica da je britansko ratno zrakoplovstvo povećalo broj nisko letećih misija borbenih zrakoplova širom Britanije, zaključuje Observer. The Sunday Times napominje da premijer Blair za tu akciju tek treba pridobiti svoje skeptične kolege. Pored toga, navodno prvi premijerov kandidat za poglavara anglikanske crkve - kanterberijskog nadbiskupa, doktor Rovan Williams, jučer je potpisao izjavu u kojoj se eventualni napad na Irak naziva "nemoralnim i nezakonitim". Istodobno, drugi američki saveznici u ratu protiv terorizma do sada nisu dali znatniju potporu toj ideji. No, navodi se da je predsjednik Bush sada uvjeren da je promjena vlasti u Iraku važniji problem od izraelsko-palestinske krize. Nakon višemjesečnih dubokih podjela među američkim vojnim planerima oko najboljeg načina za svrgavanje Sadama Huseina s vlasti, saznaje se, navodi list, da Pentagon planira da u invaziji na Irak, uz iznimno snažne zračne snage, sudjeluje i sto pedeset tisuća vojnika, od čega trideset tisuća britanskih. Pozivajući se na izvore u britanskom ministarstvu obrane, The Sunday Telegraph piše da bi bilo neophodno da nakon uklanjanja Sadama Huseina s vlasti u okviru takozvanih "okupacijskih snaga" u Iraku tijekom sljedećih pet godina ostane raspoređen znatan broj savezničkih vojnika, kako bi se spriječilo da zemlju zahvati kaos. Istodobno, nastavlja list, najnovija obavještajna izvješća ukazuju da se terorističke postaje al Kaide premještaju na Bliskom istoku i sjeveru Afrike te se pretpostavlja da planiraju novi val napadaja. The Sunday Telegraph je jedini list koji se osvrće na prihvaćanje rezolucije Vijeća sigurnosti o davanju imuniteta od kaznenoga progona pred Međunarodnim kaznenim sudom, u sljedećih godinu dana, mirovnim vojnicima UN-a iz zemalja koje nisu ratificirale taj sud. Rezolucijom su djelomično ispunjeni zahtjevi Washingtona koji je želio trajno zaštiti svoje vojno osoblje, no od nje će imati koristi i britanski vojnici u sastavu mirovnih misija. Tako je šef britanske diplomacije Jack Straw izjavio da bi bilo "potpuno nezamislivo" da britansko vojno osoblje pred tim sudom bude optuženo za ratne zločine, piše The Daili Telegraph. (BBC) GLAS AMERIKE - VOA 11. VII. 2002. Economist o Hrvatskoj Analiza trendova u Hrvatskoj u ovoj i idućoj godini govori o nastavku nestabilnosti vladajuće koalicije ali i najavljuje pozitivne trendove u gospodarstvu. Nestabilnost će i dalje biti značajka drugog Račanova koalicijskog kabineta, prognozira analiza Economista. Economistova "The Economist Inteligence Unit" jedan je od najčešće korištenih i u svijetu uvažavanih izvora procjena stanja u pojednim zemljama ili gospodarskim granama. Prognozu o nastavku nestabilnosti vladajuće koalicije temelji na saznanju da će u Vladi i dalje biti više malih stranaka koje će nastojati kapitalizirati svoje sudjelovanje. Prognoza analitičara je dakle da će stranačke ambicije stopirati puno ispunjenje Račanova obećanja o efikasnijoj vladi stručnjaka. Brojne stranke, sa svojim zahtjevima za participacijom u vrhu vlasti, biti će glavni razlog što neće doći do smanjivanja broja članova vlade. Analiza nudi dva moguća scenarija. Prvi je osnivanje koalicije šest ili čak više stranaka s SDP-om u središtu. Ovakva bi koalicija bila nesigurna i ne bi izdržala dulje od pola godine. Drugi scenarij predviđa prijevremene izbore na jesen. Analitičari prednost daju prvom, objektivno vjerojatnijem scenariju. Dođe li ipak do prijevremenih izbora, HDZ ima velike izglede za povratak na vlast kao najbrojnija stranka. Podršku javnosti HDZ-u stvorit će nezadovoljstvo građana sporošću reformi, veoma visokom nezaposlenošću, neželjeno niskim i neizmijenjenim standardom života. Ovakav bi scenarij bio poguban - smatra Economist - stoga što bi polarizirao odnose u društvu, komplicirao suradnju s međunarodnim zajednicom do granice ponovljenog stanja poluizolacije, usporio euroatlantske integracijske procese, pogoršao odnose sa susjedima, s haaškim Tribunalom za ratne zločine, ali i doveo do bijega stranih investicija iz zemlje i, usporedno s tim, pada vrijednosti kune. U ovoj kolekciji ne baš povoljnih prognoza nalazi se i nešto solidnog, osnovanog optimizma: u ovoj godini analiza očekuje stopu rasta od 2.8 posto, dogodine 3.6 posto, a ovogodišnja bi se inflacija od 4.8 posto i dogodine držala pod kontrolom sa 4.5 posto. U ovoj godini očekuju se izravna strana ulaganja u visini 1.6 milijarde eura, dogodine 1.7 milijarde. Hrvatska će se više zaduživati kako bi pokrila deficit. Za kraj, obećavajuća prognoza prema kojoj će turizam u 2002. godini zemlji donijeti prihod od 3.7 milijuna eura. (VOA) ITALIJA ANSA * 12. VII. 2002. Tvrtki La Distributrice najveća tvornica konca "Krupan posao za tršćansku tvrtku La Distributrice koja je preuzela najveću tvornicu konca u Hrvatskoj, 'Dalmatinku'. Sporazum je potpisan u nazočnosti talijanskih predstavnika i hrvatskih vlasti. Hrvatska tvrtka ima 420 zaposlenih, uživa pogodnosti bescarinske zone i, prema planovima tvrtke La Distributrice, u kratkom će roku njena postrojenja biti prilagođena proizvodnim standardima Unije." ANSA * 12. VII. 2002. Susret Federacije optanata s Finijem i Giovanardijem "Nastavak pregovora s Hrvatskom za konačno rješavanje pitanja vezanih s imovinom koju su ostavili talijanski optanti ili su je konfiscirale Titove jugoslavenske vlasti bilo je danas u središtu susreta predsjednika i dopredsjednika Federacije istarskih, riječkih i dalmatinskih optanata, Guida Brazzodura i Lucia Totha, s dopredsjednikom vlade Gianfrancom Finijem i s ministrom za odnose s parlamentom Carlom Giovanardijem. Posebice se tijekom razgovora dublje bavilo implikacijama, i u vanjskoj politici, promjene stajališta hrvatske vlade glede zakona o povratu dobara koje je izvlastio Titov komunistički režim. 5. srpnja zagrebački parlament je odobrio izmjenu tog zakona uklanjajući onaj dio koji je diskriminirao strane državljane u odnosu na hrvatske. 'U rujnu', kazao je Brazzoduro, 'trebali bi dakle krenuti pregovori između Italije i Hrvatske za definiranje modaliteta primjene zakona o povratu izvlaštenih dobara' i u svijetlu tehničkih ocjena koje će u međuvremenu biti dane glede prostora za djelovanje koje ostavljaju ugovori i već potpisani bilateralni sporazumi. Predsjednik Federacije optanata se, između ostaloga, prošlih dana susreo s hrvatskim veleposlanikom u Rimu kojemu je potvrdio pozitivne perspektive koje su se otvorile glede rješenja spora nakon glasovanja zagrebačkog parlamenta." LA STAMPA 14. VII. 2002. Nova plemenska Europa "Svake godine u srpnju sjevernoirski protestanti marširaju sa zastavama kroz katolička sela kako bi proslavili godišnjicu bitke kod Boynea 1690., kada je protestantski engleski kralj Vilim od Orangea porazio katoličkog irskog kralja, započevši tako englesku vlast nad otokom.(...) U povijesti čovječanstva svaka se civilizacija često od svojih barbarstava štiti zidovima. Od Velikog zida do berlinskog zida, pa do novog zida u Palestini. Protestanti nisu prihvatili promijeniti put svojih mimohoda kako bi poniženja poštedjeli katolike, i probili su policijsku blokadu. Mimohod je svet, to je nepromjenjiva trasa kojom pobjednički protestanti više od tri stotine godina prolaze kako bi katolike podsjetili na njihov poraz. Kao što čine vukovi kada svoj teritorij obilježavaju mokraćom, The Black Book kaže: 'Možemo si dopustiti da smo veličanstveniji od mnogih nacija, pa ipak nad našim najsvečanijim ceremonijama lebdi neka vrsta uroka, koja u svakoj prigodi ubacuje poneki element smiješnog. Uvijek se nešto slomi, uvijek netko uspije izbjeći obaviti svoj dio, uvijek ima nešto što uspijeva sve uništiti'. Unatoč decentralizaciji, stvaranju sjevernoirskog parlamenta, kraja terorizma, u Sjevernoj Irskoj izgleda da se ništa nije promijenilo. Granica nadjačava, neuklonjiva, uvijek ponovno isplivava. No u cijeloj je Europi granica u metežu, neprimjetno se pomiče, nestaje na jednoj strani kao bi se pojavila na drugoj. U starim zapadnim zemljama zamor Unijom koja kasni potiče obnovu starih granica iza kojih se može zabarikadirati. Tako se u sjevernoj Škotskoj ponovno otkrivaju Skandinavcima, kuju vikinške toponime, u Bretanji se otkrivaju Bretoncima i oživljavaju učenje jednoga nevjerojatna jezika, u sjevernoj Italiji vraćaju se Kelti, koje prije nikada nismo vidjeli jer s natpisom samo na talijanskom jeziku nisu uspijevali naći put za Bergamo, u Sloveniji se očituju da su više Alpinci nego Slaveni, kao da je biti Slavenom postalo nedostatkom. Regionalizam trijumfira, oslobađa izabrane narode i marginalizira druge. A od sve praznijih država ostaju samo plemenski plesovi i mimohodi", piše Diego Marani. NJEMAČKA DPA * 13. VII. 2002. Svjetski sud protiv genocida bez SAD-a - nije u nacionalnom interesu "Kad svijet u buduće bude zasjedao o genocidu, ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, SAD neće biti nazočan. Ali po želji Washingtona Amerikanci nikada neće sjesti na optuženičku klupu prvog stalnog međunarodnog suda te vrste. Velesila ne želi dopustiti smanjenje svoje moći, predati važan dio suverenosti. Tom odlukom američki predsjednik George W. Bush po mišljenju kritičara ponovno dokazuje da će ići multilateralnim putovima samo kad će to koristiti nacionalnom interesu. SAD nije sam u takvom držanju. Kina, Indija, Pakistan a možda i Rusija, ostat će po strani kad sud (MKZ) iduće godine u Haagu započne radom. Ali ni jedna zemlja ne istupa kao šampion ljudskih prava kao Sjedinjene Države koje stalno traže još bolje instrumente za njihovu zaštitu. Na početku su i one slovile kao zagovaratelji novoga suda. No planovi su ubrzo naišli na visoke unutarnjopolitičke granice. Jake konzervativne snage u kongresu kategorički odbijaju smanjivanje američkog prava. Međunarodni pokušaji pravosuđa u tom taboru slove kao opasno sklizanje u difuznu 'svjetsku vladu' u kojoj bi Washington izgubio slobodno odlučivanje o vlastitoj sudbini. Američko ministarstvo obrane predstavilo je predodžbu da bi male države mogle podići politički motivirane optužnice protiv vojnika velesile SAD-a, možda i zbog mirovnih akcija, kao scenarij strave i užasa. Još se ni vlada bivšeg predsjednika Billa Clintona nije mogla oteti takvim razmišljanjima. Tek je zadnjeg dana, 31. prosinca 2000. Clinton uspio izboriti potpis na sporazum o utemeljenju suda. Američki ministar vanjskih poslova Colin Powell ukazao je da je tadašnji predsjednik istodobno jasno dao do znanja da svojem nasljedniku ne preporučuje podnijeti sporazum senatu na ratifikaciju. 'Poduprli smo sud za Jugoslaviju, za Ruandu, zagovaramo sud za Siera Leone', rekao je Powell. 'Ako MKZ ne mora odgovarati nekom višem mjestu, ni Vijeću sigurnosti niti ikom drugom, to ne držimo primjerenim stanjem za naš vojni kadar, naše diplomate ili naše vodeće političare.' Powell stoga odluku drži logičnom. No rigoroznim i vrlo rijetkim korakom, povlačenjem već postojećeg potpisa, Bushova vlada po mišljenju kritičara ponovno naglašava svoj glas da provodi 'multilateralizam... a la carte'. Pod Bushom je SAD kao jedini od 178 država potpisnica bojkotirao ostvarenje sporazuma o klimi iz Kyota 1997. Jednostrano je otkazao raketni sporazum ABM s Moskvom iz 1972. godine. Bilo da se radi o međunarodnom sporazumu o zabrani biološkog oružja ili sporazumu o uništenju pješačkih mina - SAD uvijek nađe dlaku u juhi. 'Izabran sam kako bih zastupao interese svoje zemlje', rekao je Bush kritičarima. Oni u pogledu svjetskoga suda drže da SAD svojim odbijanjem proigrava prigodu da presudno sudjeluje u oblikovanju te ustanove. Njegovo postojanje poslije ratifikacije u više od 60 država više se ne može spriječiti. 'Ostat će dojam da se SAD distancira od međunarodnog pravosudnog sustava i da odustaje od soje vodeće uloge', rekao je David Scheffer, dužnosnik za ljudska prava u Clintonovoj vladi New York Timesu", piše Herbert Winkler. DPA * 13. VII. 2002. SAD prvi puta nije jednostavno presjekao spor svojim odbijanjem međunarodnih pravila "Prvi puta otkada je George W. Bush preuzeo predsjedničku dužnost, SAD nisu jednostavno presjekle odmjeravanje snaga oko međunarodnog sporazuma. Umjesto blanko-amnestije za američke građane pred Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu, Amerikanci su se zasada zadovoljili imunitetom, ograničenim na godinu dana. Neki smatraju takav rasplet dvojbenim a američko ministarstvo vanjskih poslova nedvojbeno prihvatljivim kompromisom dok snažna frakcija konzervativnih pristaša američkog predsjednika drži da takvo rješenje predstavlja neoprostiv poraz supersile. 'Željeli smo da Bijela Kuća ostane neumoljiva', požalio se u uvodniku Wall Street Journal. Sporazum o utemeljenju MKS-a prvi je sporazum u povijesti koji drsko prisvaja nadležnost nad državama- nepotpisnicama te zato predstavlja povredu međunarodnog prava, napominje autor uvodnika. Posrijedi je odjek dominantnog stava u desnom spektru vladajuće republikanske stranke, koju početkom studenog očekuju teški izbori za Kongres. Vjerojatno je i zbog toga američki veleposlanik pri UN John Negroponte govorio o 'prvom koraku', zaprijetivši ozbiljnim konzekvencama ako MKS ikada pokuša uhititi kojeg Amerikanca. Nakon kompromisa i dalje vrijedi poznato načelo: SAD neće dopustiti da njihova moć i suverenitet budu potkresani. MKS pak predstavlja školski primjer takvog kresanja. Pokušaji utemeljenja međunarodnog pravosudnog sustava ocijenjeni su kao opasnost uslijed koje bi Washington mogao izgubiti pravo da slobodno odlučuje o svojoj sudbini. Smatra se da je ta opasnost to veća što su SAD nakon završetka hladnog rata postale dominantnom svjetskom silom koja ima na suprotnoj strani brojne protivnike i zavidnike. Pentagon je kao realni horror-scenarij skicirao predodžbu po kojoj bi male države mogle podići politički motivirane optužnice protiv vojnika i mirovnih postrojbi iz SAD. Drugi pak - poput glavnog tajnika UN Kofija Annana - smatraju da je mogućnost da se tako nešto desi vrlo mala. Prilikom posjeta Washingtonu, predsjednik Europskog parlamenta, Irac Pat Cox, govorio je o 'hipersili, hiper- sklonoj vrijeđanju'. Za Bushova predsjednikovanja SAD su se služile popisom međunarodnih pitanja kao da je riječ o jelovniku. Washington je spreman na kompromis samo ako su američki interesi osigurani. U opticaju je bilo u američkom ministarstvu vanjskih poslova skovano geslo o 'multilateralizmu... a la carte'. Takvu ocjenu potvrđuje dug niz primjera. SAD su jedina među 178 zemalja-potpisnica, koja je bojkotirala provedbu Sporazuma iz Kyota o zaštiti klime iz 1997. g. Amerikanci su jednostrano razvrgnuli sporazum o zabrani proturaketnih obrambenih sustava, koji su 1972. g. sklopili s Moskvom. Bilo da je riječ o međunarodnom sporazumu za zabrani biološkog oružja ili o sporazumu o uništenju mina - SAD su uvijek pronalazile dlaku u jajetu. U SAD nisu baš svi sretni zbog toga. U liberalnim je krugovima takav stav počeo izazivati sve veću nelagodu. New York Times je to sažeo sljedećim riječima: Amerika se nalazi u istodobno jakoj i ranjivoj poziciji supersile i objekta neprijateljstva i nepovjerenja. 'U takvom je novom okružju Bushov kabinet očigledno u iskušenju da sve napravi sam i da izbjegne svaki međunarodni projekt koji SAD ne mogu u potpunosti kontrolirati'. U sporu oko MKS-a Washington je bezobzirno ugrozio misije očuvanja mira, kritizirao je NYT. Za globalno je pak vodstvo potrebno nešto više od odlučnog djelovanja i vizionarskih izjava, napominje taj list: 'U nastojanjima oko međunarodne suradnje Washington mora biti vođa a ne čimbenik smetnje'", prenosi na kraju priloga Herbert Winkler. DPA * 13. VII. 2002. "Kriza oko otoka Perejil" u Sredozemnom moru: spor Madrida i Rabata "Za otok Perejil nije dosada znao gotovo nitko - izuzmemo li ronioce, krijumčare hašiša i starca koji tamo redovno hrani koze. Preko noći stvari su se promijenile. Desetak marokanskih vojnika našlo se nakon blitz-akcije na toj nenastanjenoj hridi na ulazu u Sredozemno more, podiglo šatore i istaknulo u krševitom tlu zastavu alavitskog kraljevstva. Time je otok 'Peršun' postao simbol teške krize u odnosima Španjolske i susjednog Maroka, između članice EU i važnog arapskog partnera Zapada. No, uz bučno zgražanje, izgred je u Španjolskoj u prvom redu potaknuo nagađanja. Kakvog smisla ima zaposjedanje otoka koji nije ni upola velik kao Mainau na Bodenskom jezeru i posve je nevažan gledano iz strateške i gospdarske perspektive? 'Perejil ne vrijedi ni koliko gorivo koje su potrošili poslani patrolni čamci', ocijenio je tisak, prisjetivši se u tom kontekstu komedija braće Marx. Tako se nagađalo da 'invazija' zapravo funkcionira po načelu 'milo za drago' za manevar španjolske mornarice, u kojem je pred marokanskom obalom sudjelovalo pet ratnih brodova, izazvavši prošlog tjedna žestoki prosvjed Rabata. Neki su pak komentatori ocijenili da Maroko akcijom koja se poklopila s proslavom vjenčanja kralja Muhameda VI. želi skrenuti pozornost s unutarpolitičkih problema ili podvrgnuti Madrid pritisku u pitanju zapadne Sahare. Marokanski tisak opetovano je predbacivao nekadašnjoj kolonijalnoj sili Španjolskoj da podupire oslobodilačku frontu Polisario, koja se zalaže za nezavisnost tog područja. Tim će se sukobom krajem srpnja ponovno pozabaviti Vijeće sigurnosti UN. Ostali su uvjereni da je Rabat aktualnom akcijom želio podcrtati svoj zahtjev za povratom španjolskih eksklava Ceute i Melille u sastav marokanske države. U svakom slučaju, izvjesno je da je aktualni izgred tek posljednja u dugom nizu manjih kriza u odnosima dviju zemalja. Primjerice, Španjolska je proglasila vladu u Rabatu odgovornom za neuspjeh pregovora EU i Maroka o ribarenju. Nadalje, Madrid je optužio susjednu zemlju da tolerira krijumčarske bande koje prebacuju ilegalne doseljenike u Španjolsku. Napokon, Rabat je u listopadu prošle godine povukao svog veleposlanika iz Madrida. Po mišljenju Španjolske, južni susjed s onu stranu Gibraltarskih vrata može samo izgubiti u 'krizi oko Peršuna'. Španjolska je drugi po važnosti trgovinski partner Maroka a ta je sjevernoafrička zemlja istodobno i glavni primatelj španjolske pomoći pri razvoju. No, kritiku je izazvala i izjava zamjenika španjolskog premijera Mariana Rajoya, koji je podsjetio Rabat da u Španjolskoj živi oko 200 tisuća marokanskih doseljenika. Time se samo potpiruje mržnja prema strancima, istaknuto je. Upozorava se i na opasnost koju u sebi krije 'jeftino domoljublje'. Argentinsko-britanski rat za Falklande iz 1982. predstavlja primjer koji treba poslužiti kao opomena. Naime, neki su španjolski listovi uistinu posegnuli za oštrijim tonovima, tiskajući, primjerice, tabele u kojima se uspoređuje vojna snaga dviju zemalja. El Mundo je čak nazvao Muhameda VI.'okrunjenim diktatorom', kritički napomenuvši da Madrid nije dovoljno energično reagirao na njegovu provokaciju. I El Pais je napomenuo da će izostanak reakcije imati svoju cijenu - 'ali Perejil nije vrijedan nijednog metka', dodaje taj španjolski list" na kraju priloga Jorga Vogelsangera. AUSTRIJA APA * 12. VII. 2002. Hrvatski crkveni list: 'Račan otvara stare rane' "Katolički crkveni krugovi u Hrvatskoj predbacuju predsjedniku vlade Ivici Račanu i njegovoj socijaldemokratskoj stranci (SDP) da ugrožavaju stabilnost zemlje. 'Povijesna je rana opet otvorena', komentirao je crkveni list Glas koncila preoblikovanje vlade koje je poduzeo Račan. Da je Račan svojim postupkom imao na umu samo povećanje moći SDP-a. Da je dao ostavku pod izgovorom da drugi dijelovi vlade više nisu 'kooperativni'. Bez poimeničnog spominjanja stranaka, Glas koncila aludira na socijal-liberale (HSLS) koji su do prijekida bili po jačini druga stranka u vladi. SDP se s HSLS-om razišao u pitanjima kao što su izručenje hrvatskih generala UN-ovom sudu za ratne zločine u Haagu i hrvatsko-slovneska Nuklearna elektrana Krško. Osim toga je šef HSLS-a Dražen Budiša sve više skretao na nacionalistički smjer koji je i unutar socijal-liberala izazvao razilaženja u mišljenjima. Račan je prošloga tjedna dao ostavku a zatim ga je predsjednik Stipe Mesić ponovno zadužio za stvaranje koalicije. Kako izgleda, HSLS neće više pripadati novoj vladi. Crkveni list zatražio je podrobnu analizu 'uspjeha i neuspjeha' dosadašnjega rada vlade. 'Treba izvidjeti tko se više brinuo za opću dobrobit i za nacionalne interese Hrvatske - ostatak koalicije ili tako zvani izazivači nemira'. Nadalje Glas koncila ukazuje da je osovina 'SDP-HSLS' stvorena poslije izbora 2000. godine bila od povijesnog značenja, jer su 'dvije važne opcije Hrvatske ušle u kooperaciju'. Suradnja socijaldemokrata i stranke žrtve komunističkog režima 70- ih godina' bila je prikladna za pomirbu svih Hrvata, piše Glas koncila. Budiša je početkom sedamdesetih godina kao student i glavni govornik nasilno ugušenog hrvatskog prosvjednog pokreta protiv jugoslavenskih komunista bio u zatvoru četiri godine. Kasnije je slovio kao posinak Franje Tuđmana koji ga je imenovao ministrom bez portfelja. No kasnije se okrenuo od Tuđmana i pokušao ujediniti oporbu. Svojeg temeljnog nacionalnog stajališta ipak se nikada nije odrekao. Prijekidom između SDP-a i HSLS-a postalo je jasno da 'povijesni jaz' u Hrvatskoj nikada nije zatrpan. 'Znači li sada razvod tih dviju stranaka da Hrvatska s jedne strane ide u lijevo a s druge strane opet jača nacionalistički element?', pita na kraju crkveni tjednik." APA * 14. VII. 2002. Američki financijski skandali: bliske veze s biznisom postaju kamen spoticanja za Bushovu vladu "Prošli je tjedan na američkom financijskom tržištu bio 'ružan': bio je to najgori tjedan nakon terorističkih napada od 11. rujna prošle godine: indeks Dow Jones pao je za 7,4, indeks za tehnološka poduzeća Nasdaq za 5,2 posto a S&P 500 za 6,85 posto. Ni američki predsjednik George W. Bush nije uspio svojim dugo očekivanim govorom, u kojem je zatražio oštrije kazne za krivotvoritelje poslovnih bilanci, potaknuti promjenu trenda već je prouzročio novi negativan trend: paralelno njegovom istupu tečajne su se vrijednosti na Wall Streetu ponovno sunovratile u ponor. Dramatična kriza povjerenja na burzama, prouzročena nizom slučajeva krivotvorenja poslovnih bilanci i poslova sklopljenih uz posredovanje insidera, pogodila je američku vladu u srce: naime, upravo se Bushov team sastoji uglavnom od čelnih managera a ne od često ismijavanih 'birokrata'. Ta 'bliska povezanost s biznisom' postaje sada kobna za republikansko vodstvo. 'Bush želi danas zabraniti ono čime se i sam okoristio', glasio je naslov u New York Timesu, povezan s predsjednikovim prijedlozima. Bush je kao manager teksaškog energetskog koncerna Harken i sam primjenjivao dvojbene poslovne metode. U zraku lebdi sumnja o poslovima sklapanim uz posredovanje insidera budući da je Bush 1990. prodao svoje dionice u Harkenu i ostvario dobit kada je već znao za lošu prognozu - prijavivši tu prodaju agenciji za nadzor burzi tek devet mjeseci kasnije. Nadalje, Bushu je vlastito poduzeće odobrilo povoljan kredit kako bi tim novcem kupio dionice. Napokon, koncern Harken optužen je za identičnu praksu krivotvorenja poslovnih bilanci kakva je - u većem stilu - otjerala u propast energetskog diva Enrona. I Bushov najodaniji partner u vladi, potpredsjednik Dick Cheney, našao se na meti optužbi: antikorupcijska inicijativa 'Judicial Watch' okomila se već na bivšeg predsjednika Billa Clintona a sada je optužila potpredsjednika Cheneya za krivotvorenje poslovnih bilanci u tvrtci Halliburton, kojom je ovaj nekada upravljao: naime, taj je energetski koncern bilježio neplaćene račune kao prihode i time uljepšavao svoju poslovnu bilancu, a takvom su praksom oštećeni ulagači, tvrdi 'Judicial Watch'. Prošlost je dostigla još jednog Bushova čovjeka: riječ je o šefu agencije za nadzor burzi SEC Harveyu Pittu: naime, kao odvjetnik 'top Five' za gospodarska pitanja - riječ je o najvećim revizorskim i društvima za savjetovanje u privredi - Pitt je bio sastavni dio sustava međusobnih veza i sukoba interesa, koje bi sada trebao podvrgnuti istrazi, smatraju kritičari. Kritike izaziva i njegova izjava prilikom preuzimanja dužnosti da će se zalagati za 'prijazniju i mekšu' kontrolu. Među najoštrije kritičare Harveya Pitta spada republikanski senator John McCain, kojeg je Bush porazio u izborima za stranačku kandidaturu za predsjedničku dužnost. McCain je sada predstavio vlastiti paket mjera koji daleko premašuje predsjednikove prijedloge: manageri bi po njemu smjeli prodavati dionice vlastitog poduzeća tek nakon isteka ugovora a revizori ne bi smjeli savjetovati poduzeća u kojima provode reviziju. Te bi mjere trebale spriječiti sukob interesa, smatra McCain. U proteklom je desetljeću razvodnjeno načelo 'čekova i pokrića', što je rezultiralo aktualnom krizom, smatra McCain. U trenutnoj raspravi istaknuti republikanac ima prednost koju ne treba potcijeniti: kao bivšem pilotu borbenog zrakoplova u sastavu ratne mornarice i vijetnamskom veteranu, ne prijeti mu opasnost da će ga sustići nečista prošlost u sferi biznisa", napominje na kraju analize Edith Gruenwald. DER STANDARD 13. VII. 2002. Strah od labavljenja Pakta za stabilnost eura "Prvi je kamen zakotrljao Gerhard Schroeder - otklonivši u veljači ove godine svim raspoloživim sredstvima prijetnju u vidu 'plavog pisma' iz Bruxellesa, kojim je EU upozoravala Njemačku na njezin proračunski deficit, njemački je kancelar prvi puta uzdrmao temelje Pakta za stabilnost eura. U međuvremenu je rasprava o instrumentu zaštite vrijednosti zajedničke valute u samoj EU buknula punom silinom. Francuski ministar financija Francis Mer namjerava posegnuti za grubim metodama i omdah preraditi spomenuti pakt. Talijanska vlada poslušno obećava prema van proračunsku disciplinu - i istodobno pokušava statističkim trikovima i nerealnim prognozama gospodarskog rasta tiho podlokati projekt stabilnosti eura. Europom kruži strah od labavljenja pakta za stabilnost eura. U ulozi spasitelja temelja Pakta nastupaju malene članice euro-zone, koje su uložile prevelike napore u uravnoteženje vlastitih proračuna da bi sada prihvatile finese ili frontalne napade velikih. Iako i same pokušavaju čisto statističkim metodama iskoristiti sve moguće rupe - primjer je Austrija i njezino savezno društvo za upravljanje nekretninama i Donja Austrija i njezino promicanje stanogradnje. Suočeni sa svim tim napadima, čuvari eura u Europskoj središnjoj banci počeli su izražavati zabrinutost u vezi s budućom vjerodostojnošću Pakta za stabilnost eura. Valja strahovati da će rasprava biti nastavljena i za ljetne stanke. Naime, u tom su razdoblju spuštene rolete u Bruxellesu, gdje povjerenik EU za monetarna pitanja Pedro Solbes svim silama nastoji obraniti važeća pravila. U svakom slučaju, u jesen će raspravu o Paktu o stabilnosti eura vjerojatno zasjeniti rasprava o reformi poljoprivrede i o proširenju EU. Pitanje je samo hoće li kritičari Pakta iskoristiti priliku za osvajanje novog terena", ističe na kraju komentara Joerg Wojahn. DIE PRESSE 13. VII. 2002. Niz skandala potresa Švicarsku "Kakav je Švicarac? Pošten, brižan, diskretan. Još se 1978. redatelj Rolf Lyssy u svojem filmu 'Die Schweizermacher' šalio na račun helvetske kulture koja je obilježavala sliku alpske države i doma i u inozemstvu. No u međuvremenu je zamro smjeh Švicaraca. Jer njihov imidž čestitih propada brzinom koja oduzima dah. Skandal s 'nacističkim zlatom' dokazao je da neutralnost švicarskih banaka prestaje tamo gdje počinje interes za novac. Katastrofa požara u tunelu Gotthard i propast Swissaira razorili su ugled švicarskog savršenstva. Kod zrakoplovne nesreće na Bodenskom jezeru mnogi bi radije vjerovali u neznanje jezika ruskog pilota nego u nemar švicarske sigurnosti u zračnom prometu. U Berlinu se kuha afera oko smijenjenog veleposlanika Thomasa Borera koji je svojom sklonošću glamuru prekršio nepisani zakon o švicarskoj skromnosti. Borerov kolega u Luksemburgu mora u zatvor zbog pranja novca. Heidina zemlja kao banana republika, Razočarenje, govori psihologija, krije i pozitivan element. Budući da uništava jednu sliku, pravi mjesta za novu. Za Švicarsku bi kriza mogla biti prilika za novo definiranje tradicionalnog identiteta", zaključuje Miriam Hollstein. ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 13. VII. 2002. Krhki provizoriji na Balkanu "U Bosni oružje nije progovorilo sedam godina. I na Kosovu je mirnije. U Makedoniji prošlog proljeća nisu izbili novi sukobi između policijskih snaga i albanskih pobunjenika kao što su prošle jeseni mnogi strahovali. Političko rješenje koje su sukobljenim stranama nametnuli EU i Sjedinjene Države dosada se pokazalo stabilnim. Danas svi žele ući u Europu, u EU i u NATO - i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, i Makedonci, i Crnogorci, i Albanci. Je li mir na području bivše Jugoslavije već osiguran? Je li europska krizna regija trajno stabilizirana? Smirivanju situacije nesumnjivo je znatno pridonio preokret u Srbiji. Nacionalistički ekscesi iz 90-ih godina, koji su tu zemlju vratili u prošlost i gurnuli regiju u ponor smrti i razaranja, uglavnom su ustuknuli pred razumnoj političkoj raspravi. U prvom su planu pitanja gospodarskog razvoja. No, upravo u toj odlučujućoj fazi procesa tranformacije Srbiju danas blokira borba za vlast između jugoslavenskog predsjednika Koštunice i srpskog premijera Đinđića. Suparništva koja su izbila na vidjelo ubrzo nakon premoćne pobjede reformskih snaga na izborima, održanim u prosincu 2000. g., prerasla su u međuvremenu u otvoreno neprijateljstvo. Koštuničina stranka preobrazila se u oporbenu snagu, otežući ili čak blokirajući usvajanje važnih prijedloga zakona. Protivnici smatraju Đinđića marionetom koja pleše kako Zapad svira. Atmosfera novog početka, koja je zahvatila srpsko stanovništvo nakon Miloševićeva pada, odavno je jenjala. Prijeti opasnost da vlak reformi iskoči iz tračnica prije no što se istinski zahuktao. Nacionalisti i populisti vrebaju povoljan trenutak. Srbija još ni izdaleka nije preko svojih leđa prevalila ono najgore. Unutrašnjim sukobima pridružila se i neizvjesnost koja obavija budućnost jugoslavenske federacije. Doduše, u ožujku ove godine Srbija i Crna Gora potpisale su pod pritiskom Zapada sporazum o preustrojstvu zajedničke države koja će se ubuduće zvati 'Srbija i Crna Gora', te čija bi dva dijela trebala steći visok stupanj samostalnosti. Time su EU i Sjedinjene Države željeli spriječiti moguće odcjepljenje Crne Gore, strahujući da bi raspad Jugoslavije ugrozio teškom mukom uspostavljen politički poslijeratni poredak u cijeloj regiji. No, preustrojstvo federacije napreduje vrlo sporo - stavovi Srbije i Crne Gore previše se međusobno razlikuju. Ni u tom pitanju Đinđić i Koštunica ne zastupaju jedinstven stav. Planom o uspostavi nove federacije u prvom je redu kupljeno vrijeme. Naime, nakon trogodišnje prijelazne faze Srbija i Crna Gora imaju pravo istupiti iz zajedničke države. Krene li Crna Gora tim putem, Srbija će preuzeti status pravne nasljednice aktualne zajedničke države. To bi značilo da bi Kosovo postalo sastavnim dijelom Srbije a ne više - sukladno definiciji iz Rezolucije UN 1244 - Jugoslavije. Raspad 'Srbije i Crne Gore' imao bi stoga ozbiljne posljedice za stanje na Kosovu. U tom bi slučaju bilo gotovo nemoguće odbiti zahtjev većinskog albanskog stanovništva za nezavisnošću Kosova. Zato napori usmjereni na očuvanje Jugoslavije trenutno funkcioniraju i kao jasan signal Albancima na Kosovu. Zapad trenutno ne želi nove države na Balkanu. Nakon Bosne i Hercegovine i Kosova 'Srbija i Crna Gora' sljedeća je na popisu uspostavljenih provizorija. Nesumnjivo nije moguće previdjeti pozitivne pomake, postignute u Bosni, iako je cjelovita bosanskohercegovačka država još uvijek labilna tvorevina i gotovo ne bi mogla opstati bez potpore izvana. Nacionalističke su stranke potisnute a etničke su fronte omekšane. Na Kosovu je, doduše, i dalje otvoreno pitanje budućeg političkog statusa - između ostalog, i na štetu njegova gospodarskog razvoja. No, Kosovo je u međuvremenu dobilo predsjednika, vladu i parlament u kojem Srbi čak surađuju. I u Makedoniji, gdje je prošle godine spriječena eskalacija oružanih sukoba, etnički su se sukobi ponovno premjestili na političku razinu. Usprkos pozitivnim pomacima EU i UN ne smiju posustati u svojim naporima. Stanje je i dalje teško - u Bosni, na Kosovu i u Makedoniji. Provizorije je moguće održati na životu samo uz najveću moguću brigu i uz veliki financijski angažman. Upravo slučaj Bosne pokazuje da su nužni ogromni napori. Prijetnja SAD povlačenjem iz misije UN u Bosni bila bi pogrešan signal iako bi podrazumijevala tek povlačenje nekoliko desetaka policajaca, čime bar u prvoj fazi ne bi bila pogođena međunarodna mirovna postrojba pod NATO-vim vodstvom. S jedne strane Bošnjaci nisu zaboravili mizernu ulogu Europljana i EU u procesu raspada Titove Jugoslavije. Rat u Bosni dokončala je tek vojna akcija Sjedinjenih Država. Zato američka nazočnost ima i veliko simbolično značenje. Povlačenje Amerikanaca ponovno bi osnažilo protivnike bosanske države. S druge je pak strane upravo obuka djelotvorne, etnički miješane policije jedna od najhitnijih zadaća. Bosnu više ne ugrožavaju dvije susjedne države kao što je bio slučaj u vrijeme Tuđmana i Miloševića. Kao i na Kosovu, najveću opasnost predstavlja organizirani kriminal. Spor Washingtona i UN oko Međunarodnog kaznenog suda ne smije se prelomiti preko leđa Bosne. Pod dojmom rata na Kosovu članice EU ponudile su Bosni i Hercegovini, Jugoslaviji, Makedoniji i Albaniji dugoročnu perspektivu pristupa europskoj zajednici. Time je zapadni Balkan napokon ozbiljno shvaćen kako sastavni dio Europe. Izgledi za uključenje u Europu mogu u tim zemljama postati motorom temeljitih političkih i gospodarskih promjena, kao što je bio slučaj i u istočnom dijelu srednje Europe. No, pokaže li se da su lijepe riječi tek prazna utjeha za zemlje koje neće biti uključene u europsku zajednicu, te potonu li ta obećanja na kraju u zaborav u kontekstu predstojećeg skupog i iscrpljujućeg ciklusa proširenja EU, proizvod političkog krpanja na Balkanu naći će se u ozbiljnoj opasnosti. Perspektiva pristupa ionako gubi na privlačnosti ako u skorašnjem periodu ne nastupe osjetna poboljšanja. Nadalje, primjer Makedonije pokazao je da je perspektiva pristupa EU važna i u kontekstu smirivanja unutrašnjeg sukoba. Naime, ona je poslužila inozemnim posrednicima kao poluga političkog utjecaja a time i dokončanja sukoba. Zapad ne smije potkopavati provizorije koje je sam stvorio. Određena vojna nazočnost i veliki politički i gospodarski angažman - uz izostanak manira kolonijalnih vladara - i dalje su uvjeti učvršćivanja krhkog poslijeratnog poretka i otupljivanja oštrice etnizacije politike. Integracija manjina i stvaranje djelotvornih institucija pravne države, koje će sve građane štititi od samovolje, zahtijevaju vrijeme, strpljenje i takt", upozorava Cyrill Stieger. RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 14. VII. 2002. Neće biti revolucije u Sarajevu "Danas će se u Sarajevu sastati vođe Bosne i Hercegovine (BiH), Hrvatske i Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). To je prvi tročlani summit od vremena krvavoga raspada SFRJ početkom devedesetih. Takav je susret postao moguć tek poslije odlaska s političke scene Alije Izetbegovića, Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića - glavnih redatelja balkanske zadjevice. Revolucionarnih odluka od današnjeg summita ne treba čekati, tako bar smatra domaćin susreta predsjednik Predsjedništva BiH Beriz Belkić. Bit će, naravno, srdačnih zagrljaja. Pa ipak će trostrani susret biti važan sam po sebi, i neka simbolična točka bratoubilačkoga rata. Ako je Daytonski sporazum iz 12995. dopustio prijelaz od pokolja k 'hladnome miru', onda je današnji susret na vrhu pokušaj realnoga približavanja, prije svega na gospodarskoj liniji, između triju država u regiji. Pregovori će se voditi pod stalnom pozornošću SAD-a, a domaćin Belkić je upravo s američkim veleposlanikom u Bih Clifordom Bondom utanačio parametre summita. Sa triju strana dolazi pet vođa (Bosnom ravna tročlano predsjedništvo). Musliman Beriz Belkić, Srbin Živko Radišić i Hrvat Jozo Križanović primaju Vojislava Koštunicu, predsjednika Jugoslavije, i Stjepana Mesića, hrvatskog predsjednika. Oni će razmatrati poratno naslijeđe, povratak stotina tisuća izbjeglica i osiguranje njihovih prava na imovinu i socijalnu zaštitu. Izbjeglice s Balkana žive po cijelom svijetu od Amerike do Australije, ali ih najviše ima u Srbiji - prema popisu više od 400 tisuća, a po ocjenama i do 600-700 tisuća (ne računajući 200-250 tisuća raseljenih s Kosova). Većino su to Srbi, a samo 5 posto njih izjavljuje da bi se vratili u domovinu. I najteže im ide povratak u hrvatsku, gdje za razliku od Bosne nemaju ni formalna jamstva za vlasništvo. U Sarajevu se kani obratiti pozornost na gospodarsku suradnju; pritom razmotriti mogućnosti zajedničkog nastupa triju zemalja na međunarodnom tržištu i u približavanju Europi. Govoriti će se i o NATO-u. Otkad se beogradsko vodstvo odlučilo priključiti programu 'PArtnerstvo za mir', težnja sjevernoatlantskoj organizaciji postala je zajednički cilj triju država, koje su napola pretvorene u NATO-ove baze. O NATO-u će se govoriti kao o cilju i kao o sredstvu za održanje mira u regiji. Uoči summita u tisku se digao val polemika o tome treba li se ispričati za rat. I ako treba, tko bi trebao, pred kime i kada. U Tome bi moglo niti neprijatnosti za jugoslavenskog predsjednika Koštunicu i izazvati skandal u Sarajevu. TV BiH je priopćio da će Belkić na pregovorima zatražiti od Koštunice ispriku. Zatim je to opovrgnuo domećući kao drži da se 'Koštunica mora ispričati, iako će proći godine dok se ne pojavi jugoslavenski Willy Brandt i ispriča se za uništene živote u Bosni'. Gospodin Belkić ne govori o tome jesu li Muslimani spremni odgovoriti s isprikom. Bosanski rat - najkrvaviji je od svih balkanskih sukoba posljednjeg desetljeća - život je izgubilo 200- 250 tisuća ljudi. Međutim, gubici Muslimana, Srba i Hrvata u mnogome se poklapaju, o čemu u Sarajevu šute, jednako kao i zločinima koje su počinili Muslimani. Svojevrsni je dar Koštunica dobio u Sarajevu od neke islamske organizacije uoči summita: bosanski glavni grad osvanuo je oblijepljen plakatima s likom jugoslavenskog predsjednika sa strojnicom u ruci. Iz potpisa se može izvesti zaključak kako je njegov dolazak - teroristički čin protiv Bosne. Prema podacima iz Sarajeva, policija nije smetala skidanju plakata, a Belkić nije u tome vidio ništa loše: 'Ako je organizacija registrirana i zatim skinula plakate prema dopuštenoj proceduri, onda nema nikakvih problema', piše Julija Petrovska. FRANCUSKA L'EXPRESS 11.VII.2002. Međunarodno ili američko pravosuđe? "U svezi s Međunarodnim kaznenim sudom (MKS) Amerikanci su neodlučni između dviju vjernosti: Ustavu koji predviđa nadzor i ravnotežu vlasti ('checks and balances') i pravo da im sudi porota iz naroda; mesijanskom shvaćanju demokracije, uime koje su bili pioniri međunarodnog pravosuđa na suđenju u Nuernbergu, a zatim imali aktivnu ulogu u osnutku sudova za bivšu Jugoslaviju i za Ruandu. Njihovo je shvaćanje pravde usko povezano s prirodom njihove republike koju osjećajno doživljavaju kao luku mira, gdje se jamči zaštita građana od samovolje i gdje vlada ravnoteža vlasti. Iz toga proizlazi njihovo dvojako ponašanje prema MKS-u, čije ciljeve odobravaju, ali pobijaju proceduru i drže ga 'prijetnjom' njihovu suverenitetu. Tako je bivši predsjednik Bill Clinton, premda je 31.XII.2000. potpisao Rimski sporazum kojim se osniva Međunarodni kazneni sud, istodobno preporučio svom nasljedniku da ga ne ratificira. George W. Bush poslušao je tu preporuku. Po mišljenju Marca Grossmana, zamjenika tajnika za politička pitanja, Rimski sporazum 'daje goleme ovlasti, bez nadzora, glavnom tužitelju suda koji može sam povesti istragu i za svoje postupke ne mora odgovarati nijednoj državi ni ustanovi'. Sjedinjene Države, plašeći se političkog progona svojih vojnika i diplomata, zatražile su da Vijeće sigurnosti UN-a, u kojemu imaju pravo veta, dobije ovlasti nad MKS-om. To im nije odobreno. Zato su krenuli u ogledanje snaga, za što im je poslužila UN-ova misija u Bosni. Američka uprava nije jedina očitovala otpor prema internacionalizaciji pravosuđa. Tako Jonathan Randal, bivši izvjestitelj 'Washington Posta', ne želi svjedočiti na međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu na suđenju srpskom nacionalistu Radoslavu Brđaninu kojeg je intervjuirao 1993. Prinuditi novinara da svjedoči, kaže jedan njegov odvjetnik, sve bi njegove kolege koji rade na područjima sukoba, izložilo većim pogiblima. A kolumnist 'New York Timesa' William Safir potvrđuje i zvoni na uzbunu: suci 'Globocourta', piše, spremni su da prigrabe 'diktatorske ovlasti koje su zabranjene prema američkom Ustavu'", u uvodniku lista piše Michel Faure. LE FIGARO 12.VII.2002. Turska skreće s pravca "U ovom času kada su naši odnosi s Istokom tako osjetljivi, politička kriza koja zahvaća Tursku ne obećava ništa dobra. Sedamdeset sedmogodišnji Buelent Ecevit drži se vlasti snagom očajnika. Otkako se u svibnju razbolio, njegova je golema zemlja paralizirana. I to u času kada je tom dijelu svijeta više no ikad potrebna stabilnost. Razumljivo je da premijer pruža otpor. Zna da bi prijevremeni izbori mogli otvoriti put islamistima. Generali, kao i uvijek u toj zemlji, čuvaju stražu. Državni udar nije isključen, makar i tihi, poput onog iz 1997. koji je omogućio da se prvi put udalje integristi. Blokada koja traje mjesecima više se ne da podnositi. Ima prevelike posljedice na ostatak svijeta. Turska je, ponajprije, pred financijskim krahom. Dajući milijarde dolara, MMF drži zemlju na rukama. Gospodarstvu trebaju još mnoge reforme, a posljedice stečaja osjetit će se daleko od obala Anatolije. Veze s Europom su na mrtvoj točki. No proširenje je na vidiku. Sva turska elita koja je imalo otvorena prema svijetu, očekuje da se utvrdi nadnevak - u načelu do konca godine - za početak pregovora s Bruxellesom. Paraliza u Ankari pogađa Cipar, gdje su obustavljeni pregovori o ujedinjenju otoka. S Grčkom su nesuglasice tolike da onemogućuju bilo kakve izglede za napredak na području europske obrambene politike. Na koncu, tu su Irak i Bliski istok. Turska kriza pogoršava prilike u regiji koja se plaši američkog vojnog djelovanja protiv režima Sadama Huseina. Dogodi li se rat u Iraku, važno je da Turska prije toga dobije stabilnu vladu koja će biti kadra da podnese neizbježive uzvratne udarce. Dok još postoji strah od zastranjivanja u izraelsko-palestinskoj krizi, Turska pak pokazuje znake iznimne slabosti. Unatoč političkom sustavu u kojemu stranački sustav vodi u slijepu ulicu, u Ankari ima sjajnih političara. Ministar gospodarstva Kemal Dervis i ministar vanjskih poslova Ismail Cem daju nadu najsuvremenijim dijelovima društva. Sklon im je i Zapad. Sučeljena s krizom koja izlaže pogibli jednu od rijetkih svjetovnih država u muslimanskom svijetu, Europa ne može biti ravnodušna. Ne mora Turskoj ponuditi članstvo, ali joj mora dati priliku za stabilnost", piše Pierre Rousselin. AGENCE FRANCE PRESSE - AFP * 13.VII.2002. Ujedinjeni narodi - Međunarodni kazneni sud: diplomatski sukob koji bi mogao ostaviti traga "Jednoglasno glasanje za rezoluciju Vijeća sigurnosti u petak koja Amerikance privremeno štiti od progona na Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) ne može prikriti oštar sukob između Sjedinjenih Država i gotovo čitave međunarodne zajednice. A taj će sukob, čini se, trajati još dugo. Tako je američki veleposlanik u UN-u John Negroponte nekoliko minuta nakon glasovanja jasno rekao da je rezolucija za Washington tek 'prvi korak'. Rezolucija 1422 predviđa da MKS u početnom razdoblju od godinu dana koje se može produljiti na dvanaest mjeseci, ne može kazneno goniti sudionike mirovnih operacija iz zemalja koje nisu potpisale Rimski sporazum o osnutku novog međunarodnog suda. 'Iskoristit ćemo narednu godinu kako bismo tražili dodatnu zaštitu koja je po našem mišljenju nužna', kazao je američki veleposlanik prije nego je svečano upozorio na bilo kakav pokušaj MKS-a da u zatvoru zadrži bilo kojeg američkog državljanina. 'To bismo smatrali nezakonitim i imalo bi teške posljedice', ustvrdio je g. Negroponte. Američka se vlada, istaknuli su u subotu diplomati i analitičari, sama dovela u slijepu ulicu podcijenivši jednodušnost i razmjere protimbe koju je uzrokovao njezin zahtjev za opći i stalni imunitet za svoje građane. Oko tri tjedna vijećanja iza zatvorenih vrata, javne raspre, pregovora i zakulisnih pritisaka trebali bi ostaviti traga, a najglasniji protivnici Washingtona bili su Meksiko i Kanada. 'Veliki gnjev naših sjevernih i južnih susjeda koji su nam i zemljopisno bliski i naši su saveznici, tek je vrh ledenog brijega političke štete koju je SAD sam sebi nanio provodeći svoju politiku', komentirao je za AFP Richard Dicker iz organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch (HRW). Kanadski veleposlanik Paul Heinbecker misli da je prihvaćanje rezolucije 'tužan dan za UN'. Ne mislimo da je Vijeće sigurnosti ovlašteno da tumači sporazume koji su zaključeni negdje drugdje', dodao je. 'Zakonitost Vijeća sigurnosti, komentira Richard Dicker, direktor HRW-ova programa Međunarodna pravda, druga je žrtva' diplomatskih pregovora. 'Zakonitost njegova postupka od petka, misli, prijeporna je i nekoliko država ispituje mogućnost da pobije zakonitost prihvaćene rezolucije'. No otpor američke uprave bilo kakvoj nadnacionalnoj instituciji koja bi makar i potencijalno mogla ograničiti moć SAD-a, radikalan je i vrlo popularan u američkoj javnosti. Zadnjih smo tjedana u UN-u vidjeli kako se Liliputanci trude da pomoću uzica obuzdaju Guliverovu snagu, komentirao je u biti konzervativni analitičar u televizijskoj raspri u subotu ujutro na javnoj televizijskoj postaji PBS", piše Bernard Estrade. ?Napomena o copyrightu: Tekstovi označeni zvjezdicom (*) mogu se, uz suglasnost Hine, integralno prenositi. (Hina) mk