NJ 29. VI. TAZ: MOĆNICI NE MARE DANAS VIŠE ZA AFRIKU NEGO PRIJE

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 29. VI. 2002. Kontinent kao socijalni slučaj "Kakve li sreće - bogate zemlje svijeta ne namjeravaju ubuduće više u Africi potpirivati ratove, promicati glupost ni pokretati besmislene projekte pomoći. Doduše, morate biti jako skromni da biste obećanje skupine G-8 da će u 'Africi promicati mir i sigurnost, povećati kapacitete i stručnost, ohrabrivati ulaganja usmjerena na gospodarski rast i pružati učinkovitiju pomoć pri razvoju' proglasiti velikim zaokretom. Tako će Afrika još pričekati na razvoj. Naravno, Afrika neće jednostavno ozdraviti kada bankrotiranom kontinentu obećate milijarde dolara. No, ni obrnutni zaključak - naime, da će skromna obećanja polučiti veći učinak - nije predstavlja baš vrhunac mudrosti. Ako zemlje iz skupine G-8 mogu izdvojiti 20 milijardi dolara za uništenje opasnih oružanih sustava u Rusiji, njihove mogućnosti vjerojatno ne bi premašilo ni izdvajanje podjednako visokih svota za ciljane projekte u Africi. Primjer je financiranje programa Svjetske banke za opće temeljno obrazovanje u 18 siromašnih zemalja, čiji su troškovi procijenjeni na pet milijardi dolara godišnje. Ili prikupljanje sredstava za fond za borbu protiv AIDS-a koji je svojedobno utemeljio Kofi Anan; naime, najavljenih 10 milijardi dolara još ni izdaleka nije prikupljeno. Da i ne govorimo o 200 milijuna dolara koje Afrika treba za uklanjanje cjelokupnog uvezenog otrovnog otpada i pesticida ili 80 milijuna dolara koji nedostaju Ujedinjenim narodima za otklanjanje krize gladi na jugu Afrike. Stvarnost je gorka i jednostavna: nakon sastanka na vrhu G-8 Afrika nije ništa važnija svjetskim moćnicima no što je bila prije tog sastanka. Oni prihvaćaju mogućnost da čitavi kontinent postane socijalnim slučajem. Ta spoznaja suprotna je impulsu globalne solidarnosti koji predstavlja temelj plana za razvoj Afrike 'Nepad'. Autori tog plana pokušali su afričko preuzimanje odgovornosti za vlastitu sudbinu ponuditi kao protuvrijednost za odluku svijeta da preuzme odgovornost za svoju sudbinu. Nakon što je svijet odbacio taj pokušaj, šefovi afričkih država mogu zapravo pokopati svoj plan. Propast Nepada bila bi logična - i istodobno bi predstavljala pravu katastrofu. Iza tog plana krije se zamisao o dividendi demokracije i mira: ako se Afrika obveže voditi dobru politiku, ostatak svijeta priteći će joj u pomoć. No, ako svijet to ne učini, afrički čelnici mogu se oprostiti od demokracije i mira. Bilo bi to kobno za ljude u Africi. Kontinent se našao na raskrsnici", zaključuje Dominic Johnson.