FRANCUSKA UOČI PRVOGA KRUGA PARLAMENTARNIH IZBORA

PARIZ, 8. lipnja (Hina) - Četrdeset i jedan milijun Francuza ima prigodu u nedjelju izaći na birališta u prvom krugu parlamentarnih izbora na kojima se bira 577 zastupnika, koji će idućih pet godina sjediti u Nacionalnoj skupštini, i određuje parlamentarna većina koja će legitimizirati aktualnu ili izabrati novu vladu.#L# Premijer Jean-Pierre Raffarin žali zbog "konfuzije" koju stvara veliki broj "disidentskih" kandidata na desnici, s "opasnošću da se izbori prometnu u kockanje", dok prvak socijalista Francois Holland priziva demokratsko božanstvo - vox populi - da "najavljeni poraz pretvori u potvrđenu pobjedu". Veliki broj kandidata - ukupno 8.446: što daje u prosjeku više od 15 kandidata po izbornoj jedinici - nije toliko rezultat francuskog multikoloritnog političkog krajolika koliko posljedica zakona iz 1989. o financiranju političkih stranaka, po kojem 50 posto namjenske javne pomoći odlazi političkim strankama koje imaju svoje zastupnike u Nacionalnoj skupštini, a druga polovica se dijeli prema pravilu koje više privlači financijsko-političke pustolove nego što jamči jednakopravno demokratsko natjecanje: 1,7 eura za osvojeni glas svakoj političkoj formaciji koja podnese više od 50 kandidata na parlamentarnim izborima. Krajnja ljevica ima najbrojniju listu, više od 1.200 kandidata, a od parlamentarnih stranaka najbrojnija je Nacionalna fronta, s 567 kandidata, zatim UMP, Savez za predsjedničku većinu - za sada samo izborna koalicija desnice i centra - s 539 kandidata, od toga golističko Okupljanje za republiku ima 50, centristička Unija za francusku demokraciju 25, liberali 16 posto, a ostalo ide raznim desnim strankama koje podržavaju predsjednika Chiraca. Na ljevici se pak vrše posljednje "pripreme za najavljeni poraz", kako ocjenjuje Le Monde. Čak 17 posto njezina izbornog tijela priželjkuje pobjedu desnice, što s učinkom više stope apstinencije može izazvati pravu izbornu katastrofu za dosadašnju većinu. Komunistička partija, pak, član bivše vladajuće većine, na ovim je izborima suočena s teškim izazovom: odigrati ruski ili belgijski rulet (sa svih šest metaka u revolveru). Rezultat ovako rekordno brojne vojske zastupničkih kandidata mogao bi biti - po logičkom i iskustvenom pravilu da isti uzroci daju iste posljedice - odlazak u drugi krug, iduće nedjelje, velikog broja kandidata Nacionalne fronte, iako se, zbog majoritetnog izbornog sustava i prešutnog "republikanskoga pakta", broj mjesta koje bi mogla u drugom krugu osvojiti krajnja desnica kreće, u za nju najboljem slučaju, od pet do šest. No, krajnoj desnici ostaje mogućnost da u drugom krugu naudi jednom ili drugom protivniku, desnici ili ljevici, po psihonanalitičkom "principu ugode". Socijalistička stranka bi, u slučaju da kandidat desnice stoji bolje od njezina kandidata u "troboju" s kandidatom krajnje desnice, mogla ponovno pozvati da se u ime "republikanske fronte" pod svaku cijenu spriječi pobjeda Nacionalne fronte. Ipak, ima sve više socijalističkih prvaka koji u tome da ljevica igra pričuvnu snagu desnice vide opasnu zamku, utoliko više što ljevica nema jamstva da će se kandidati desnice povući u slučaju da je za drugi krug izbora kandidat ljevice bolje plasiran za pobjedu nad kandidatom Nacionalne fronte. U prilog velike neizvjesnosti izbornih rezultata igra i više drugih faktora: gotovo nepostojeća izborna kampanja, zatim preokret izbornog kalendara koji omogućuje da parlamentarni izbori dolaze odmah nakon predsjedničkih kad jedan dio birača vjeruje da je izborom predsjednika ispunio građansku dužnost, kao i rašireno uvjerenje da je pobjeda desnice unaprijed osigurana. Zato svi analitičari, za razliku od prvoga kruga predsjedničkih izbora, očituju veliku obazrivost i najavljuju moguća iznenađenja premda nijedan ne može reći kakvu će obrazinu na sebe navući najavljena iznenađenja. (Hina) fcet ii