RU-US-E-integracije-Organizacije/savezi-Obrana-Diplomacija-Vlada RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 20.5.02. POWELL POZVAO EUROPLJANE DA SE NE PLAŠE RF-A RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA20.V.2002.'Političkog' NATO-a neće biti"Odavši priznanje
golemoj medijskoj kampanji, u NATO-u su promijenili ton. Odmah nakon susreta u Reykjaviku, čelnici saveza i političari vodećih zemalja članica dali su niz programskih izjava koje Moskvu trebaju prisiliti da objektivnije procijeni svoje manevarske mogućnosti na budućim susretima s čelnicima iz Europe i Amerike.Vrativši se u Bruxelles, glavni tajnik George Robertson je na sjednici Europskog foruma utvrdio buduće ciljeve i zadaće NATO-a. Rusiju pritom nije nijednom spomenuo.Zanos se u njegovu govoru vrlo jasno osjećao: 'Nikakav politički NATO!' Glavni je tajnik uvjeravao da s obje strane Atlantika postoje zdrave snage koje savezu neće dopustiti da se pretvori u 'školu sigurnosti zahvaljujući satima iz demokracije. NATO je izniman po tome što političke odluke može pretvoriti u vojno djelovanje'. Savezu je ponajprije 'uvjerljiva vojna moć' omogućila da dostojno nastupi u Bosni, na Kosovu i u Afganistanu. Djelotvorna vojna sredstva i dalje će biti glavni uvjet za sigurnost Zapada.
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
20.V.2002.
'Političkog' NATO-a neće biti
"Odavši priznanje golemoj medijskoj kampanji, u NATO-u su
promijenili ton. Odmah nakon susreta u Reykjaviku, čelnici saveza i
političari vodećih zemalja članica dali su niz programskih izjava
koje Moskvu trebaju prisiliti da objektivnije procijeni svoje
manevarske mogućnosti na budućim susretima s čelnicima iz Europe i
Amerike.
Vrativši se u Bruxelles, glavni tajnik George Robertson je na
sjednici Europskog foruma utvrdio buduće ciljeve i zadaće NATO-a.
Rusiju pritom nije nijednom spomenuo.
Zanos se u njegovu govoru vrlo jasno osjećao: 'Nikakav politički
NATO!' Glavni je tajnik uvjeravao da s obje strane Atlantika
postoje zdrave snage koje savezu neće dopustiti da se pretvori u
'školu sigurnosti zahvaljujući satima iz demokracije. NATO je
izniman po tome što političke odluke može pretvoriti u vojno
djelovanje'. Savezu je ponajprije 'uvjerljiva vojna moć' omogućila
da dostojno nastupi u Bosni, na Kosovu i u Afganistanu. Djelotvorna
vojna sredstva i dalje će biti glavni uvjet za sigurnost Zapada.
Zato ne treba biti nikakvih zavaravanja u svezi s nevojnom, 'mekom
sigurnošću' s naglaskom na humanitarnim pitanjima, gospodarskom
oporavku i na uspostavi socijalnih instituta, nikakvog
'uključivanja Istoka u vlastite redove'.
Robertsonov je glavni praktični zaključak ovaj: vrijeme je da se EU
koji zastupa Europu, napokon, iza SAD-a, ozbiljno naoruža.
Europski članovi NATO-a za sada na vojne potrebe troše u prosjeku
1,8 posto BDP-a, dok SAD troši 3 posto. Kao primjer istaknuti su
Velika Britanija i Turska koje dobar dio proračuna izdvajaju za
važne stavke kao što su razvoj transportnog zrakoplovstva za
strateško prebacivanje snaga, proizvodnja i nabavka
visokotehnološkog oružja. Međutim, upravo je iskustvo operacije u
Afganistanu pokazalo da je slabost strateškog transportnog
zrakoplovstva jedno od najranjivijih mjesta saveza koji predvode
SAD i NATO. Robertson je vođe europskih zemalja pozvao da iskoriste
psihološko ozračje nakon 11.IX. i da svojim narodima protumače kako
za sigurnost treba platiti puno više.
Gotovo u isti dan kad i Robertson i kao da potvrđuje ispravnost
njegovih postavki, svoje je programske ocjene u intervjuu za
britanski 'The Guardian' dao državni tajnik SAD-a Colin Powell. On
je pozvao Europljane da se uključe u zajedničke obrambene napore ne
plašeći se ruskog odgovora. Tako je Powell podsjetio da su se svi
strahovi zbog mogućih postupaka Rusije kao odgovor na američko
napuštanje proturaketne obrane i zbog NATO-ova proširenja pokazali
neutemeljeni. Te je odlučne postupke uprave nazvao glavnim
postignućima cjelokupne vanjske politike predsjednika Georgea
Busha do danas. (...)
I, na koncu, najozbiljnije upozorenje: već na sastanku u Reykjaviku
čule su se izjave washingtonske uprave kako je Rusija 'iskoristila
Kubu kao središte za izradu i širenje tehnologije biološkog oružja,
pa i za njegovu dopremu Iranu'. A Kuba i Iran su 'službeni' članovi
'osovine zla'", piše Marina Kalašnjikova.