US-E-demografija-Demografija-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Makrogospodarstvo-Organizacije/savezi IHT 13. V. EUROPA SE BOJI RAĐANJA SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE13. V. 2002.Europi je potreban veći
natalitet"Nakon antiimigracijskog izbornog uspjeha u Francuskoj i drugim zemljama, Europa je usredotočena na simptome problema. Odbija istražiti korijenski razlog koji nema nikakve veze s rasizmom - europski izvanredno niski natalitet. Ilegalnu imigraciju pokreću kako potreba za radnom snagom tako i brojni ljudi koji žele imigrirati u Europu. Kada se raspravlja o problemu nataliteta, obično se spominje kako se ništa ne može učiniti i kako bi pokušaj izmjene postojeće stope nataliteta bio u suprotnosti s osobnim slobodama. To je kratkovidan i sebičan stav. U Europi trenutno svaka žena u prosjeku rađa 1.5 puta, dok bi za održavanje broja populacije ta brojka trebala biti 2.1. Stopa nataliteta uvelike varira od zemlje do zemlje: Italija je na začelju, ali čak i u relativno plodnoj Francuskoj i Britaniji stopa nataliteta ispod je one poželjne. Ako se sadašnji trend nataliteta nastavi, do 2050. broj stanovništva Europe (uključujući i Rusiju) past će sa 730 milijuna
o-Organizacije/savezi
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
13. V. 2002.
Europi je potreban veći natalitet
"Nakon antiimigracijskog izbornog uspjeha u Francuskoj i drugim
zemljama, Europa je usredotočena na simptome problema. Odbija
istražiti korijenski razlog koji nema nikakve veze s rasizmom -
europski izvanredno niski natalitet. Ilegalnu imigraciju pokreću
kako potreba za radnom snagom tako i brojni ljudi koji žele
imigrirati u Europu.
Kada se raspravlja o problemu nataliteta, obično se spominje kako
se ništa ne može učiniti i kako bi pokušaj izmjene postojeće stope
nataliteta bio u suprotnosti s osobnim slobodama. To je kratkovidan
i sebičan stav.
U Europi trenutno svaka žena u prosjeku rađa 1.5 puta, dok bi za
održavanje broja populacije ta brojka trebala biti 2.1. Stopa
nataliteta uvelike varira od zemlje do zemlje: Italija je na
začelju, ali čak i u relativno plodnoj Francuskoj i Britaniji stopa
nataliteta ispod je one poželjne.
Ako se sadašnji trend nataliteta nastavi, do 2050. broj
stanovništva Europe (uključujući i Rusiju) past će sa 730 milijuna
na 600 milijuna, računajući i imigraciju. Ovaj problem nema samo
Europa. Zbog pada nataliteta 1960-tih, Japan ima najstarije
svjetsko stanovništvo, što je glavni čimbenik u japanskim
gospodarskim problemima. Hong Kong, sa 1.0 poroda po ženi, ima
najnižu stopu nataliteta.
No europski problemi s niskom stopom nataliteta po nečem su ipak
jedinstveni. Hong Kong apsorbira imigrante koji govore isti jezik i
koji imaju jednaku kulturu. Japan može, ako to i dalje bude želio,
nastaviti odbijati imigraciju, birajući radije demografski
problem.
Australija i Kanada za rješavanje problema niske stope nataliteta
mogu nastaviti koristiti programe za multikulturološku
imigraciju, omogućujući tako anglo-keltskoj kulturi i
institucijama da zadrže svoju dominaciju.
U Europi je stanje drukčije. Za razliku od Sjeverne Amerike i
Australije, Europa nema tradiciju nastanjivanja takozvanog
praznog kontinenta. Čak da se Europska Unija danas i odluči za
formalni imigracijski program, ne bi bila u stanju nadzirati ga
tako da ostvari mješavinu rasa koja se može ostvariti drugdje.
Zemljopisna blizina Bliskog istoka i Sjeverne i Zapadne Afrike, kao
i postojanje velikih zajednica iz tih područja u Europi znači da će,
bez obzira na politiku, velika većina pridošlica, legalnih ili
ilegalnih, i ubuduće dolaziti upravo iz tih područja.
Europa ne može učiniti puno u tom pitanju. Ali može kada je
posrijedi potreba za radnom snagom u društvima sa sve starijim
stanovništvom (...). Niske stope nataliteta znače da će se
gospodarski pritisci za imigraciju povećati a ne smanjiti, tako
vjerojatno stvarajući još veće društvene napetosti. Ljudi su
najvažniji čimbenik proizvodnje, čak i u tehnološki naprednim
društvima. Sadašnji naraštaji u Europi, izgleda, smatraju kako će i
dalje imati pravo na veoma visoki standard života unatoč
nevoljkosti mnogih da pridonesu budućnosti.
Potpuno je sebično očekivati da će imigranti, koje odgajaju
obitelji u siromašnim zemljama, popuniti veliki nedostatak radne
snage, a tako i čitavog gospodarstva, koje je stvorila nevoljkost
Europe da se reproducira.
Čista je glupost pretpostavljati da se velika povećanja imigracije
mogu ostvariti bez povećanih društvenih napetosti. Da bi se samo
održao postojeći broj stanovništva, uskoro će biti potrebno mnogo
više imigranata od broja koji prima Kanada, npr.
Europi je potrebna politika povećanja nataliteta barem jednako kao
što su zemlje u razvoju nekoć trebale politiku smanjenja rasta
nataliteta. Europske zemlje podupirale su politiku smanjenja
nataliteta za siromašne zemlje. U većini zemalja ta je politika
bila uspješna, prevladavajući kulturološke i vjerske prepreke i
povezujući demografsku promjenu s gospodarskim razvojem. Sada je
Europi očajnički potrebna promjena u njezinim društvenim i
kulturološkim stavovima - i u poreznoj i politici koja se tiče
mirovina - ako želi izbjeći brzi gospodarski pad, ili još više
društvenih nemira koji su povezani s odbijanjem povećanja broja
imigranata, ili oboje", piše Philip Bowring.