TRIJUMF CHIRACA - PLEBISCITARNA OBRANA REPUBLIKANSKIH VRIJEDNOSTI

piše: Frano Cetinić PARIZ, 5. svibnja (Hina) - Francuski su birači u nedjelju golemom većinom glasova izabrali Jacquesa Chiraca i odbacili kandidata krajnje desnice Jean-Marie Le Pena, rezultatom koji je ovaj drugi krug predsjedničkih izbora pretvorio u plebiscitarnu obranu republikanskih vrijednosti.#L# Prema još nepotpunim i neslužbenim rezultatima drugog kruga predsjedničkih izbora, Jacques Chirac je osvojio 82, a Jean-Marie Le Pen 18 posto glasova. Stopa apstinencije iznosi 19 posto. Mobilizacija javnosti između dva kruga i masovniji izlazak na birališta uzrokom su najvećeg izbornog paradoksa u modernoj povijesti Francuske: predsjednik koji je u prvom krugu polučio najslabiji rezultat koji je ikad zabilježio neki predsjednik na funkciji, ispod 20 posto, pobjeđuje u drugom krugu rezultatom koji, bar po svojoj brojčanoj vrijednosti, podsjeća na već zaboravljene izborne "trijumfe" u "narodnim demokracijama". Jedino objašnjenje toga leži u činjenici da je francusko društvo u golemoj većini ostalo vjerno svojim temeljnim vrijednostima, u većini koja nadilazi svaku podjelu na desnicu i ljevicu, jer obje su podjednako zaslužne za Chiracovu pobjedu. Odbacivanje arhaizma krajnje desnice jedini je, dakle, vidljiv rezultat izbora. No, ovakav ishod predsjedničkih izbora naglašava sada značenje parlamentarnih izbora čiji se prvi krug održava već za mjesec dana. Golema Chiracova pobjeda znači zapravo da je predsjednik postao talac svoga uspjeha, jer za njega su glasali kako glasači tradicionalne i umjerene desnice tako u istom, a možda i u većem, broju i glasači ljevice, koja to nije propustila naglasiti u svojim prvim reakcijama večeras po objavljivanju rezultata izbora. Doista, ovaj pravi povodanj republikanskih glasova bio bi nemoguć da u igru nije ušao faktor "prijenosa" glasova: više od 80 posto glasova koje je Lionel Jospin osvojio u prvom krugu, 84 posto koje je dobio kandidat zelenih, Noel Mamere, 80 posto glasova predstavnika Republikanskog pola Jean-Pierre Chevenementa i čak više od 70 posto glasova krajnje ljevice prenijelo se na Chiraca. Tako se strategija ljevice, koja je samu sebe bila obezglavila u prvom krugu predsjedničkih izbora, pokazala u drugom krugu uspješnom, jer joj je pošlo za rukom nemoguće: uvjeriti veliki broj svojih glasača, koji su kaznili premijera Jospina što nije vodio dovoljno lijevu politiku, da sada svoj glas daju kandidatu konzervativne desnice. Iz ovoga se čini nemogućim ne samo izvući nego čak i predočiti obrise predsjedničke većine, i to je ono što predstojećim parlamentarnim izborima daje toliko odlučujuće i s motrišta polupredsjedničkog sustava Pete republike čak prekomjerno značenje. Kako će se Chirac postaviti u perspektivi parlametnarnih izbora, hoće li se osloniti na tradicionalnu političku desnicu, ili pokušati zahvatiti šire, posebno k centru, vidjet će se već sutra kad bude imenovao privremenog predsjednika vlade koji će za osnovnu zadaću imati vođenje kampanje u ime novostvorenog "Saveza za predsjedničku većinu" (UMP). Najčešće spominjani kandidati za premijersko mjesto jesu Nicolas Sarkozy, koji utjelovljuje prvu, i Jean-Pierre Raffarin, koji predstavlja drugu hipotezu. "Predsjednik u potrazi za predsjedničkom većinom", bila bi najtočnija definicija Chiracove situacije stvorene visokom izbornom pobjedom. S jedne strane ga omeđuje krajnja desnica, a s druge probuđena i sve zahtjevnija ljevica, svjesna svoga golemoga udjela u "republikanskoj fronti". To je i razlog što sada, nakon velikog olakšanja, francuska javnost okreće pozornost k parlamentarnim izborima, jer jednodnevna je "republikanska fronta" večeras raspuštena i politički se život ponovno vratio u svoje uobičajeno korito. (Hina) fcet dh