IT-zločini, povijest, ideologije-Politika IT5.V.-CORRIERE- MAGRIS FOJBE ITALIJACORRIERE DELLA SERA5. V. 2002.'Uporabljene' tragedije i vrijednost pokreta otpora"(...) Pokret otpora i fojbe stvarnosti su kojih se treba sjećati svake za
sebe, kada je tomu trenutak, bez smiješne potrebe da se gotovo ispravlja sjećanje na jednu sjećanjem na drugu, ili obratno. Kada kažemo da su Staljinovi gulazi bili užas, groteskno je brzati da bi se kazalo, u istom trenutku, da su Lageri bili monstruozni i obratno, kao da to nije očito. Osim toga, postoji razlika između sustavnog nacrta istrebljenja kojega je zastupao i vršio nacizam, čija je Rižara jedna epizoda, i strašnih nacionalističkih nasilja koja su izbila na kraju rata. Bogohulno je, i pokazuje lošu savjest, koristiti tragedije žrtava za aktualne političke ciljeve. Kada sam prije mnogo godina u Corriereu pisao o zločinima fojbi, nitko od mnogih koji sada njima ispiru usta nije tome pridao ni najmanju pozornost, jer u tom trenutku ti zločini i njihove žrtve nisu bili korisne nikakvoj političkoj propagandi. Jedna je stvar sigurna: ako danas svi možemo slobodno govoriti o Rižari i fojbama, izražavajući najrazličitija i najproturječnija politička mišljenja, trebamo to zahvaliti 25. travnju. Pokretu otpora,
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
5. V. 2002.
'Uporabljene' tragedije i vrijednost pokreta otpora
"(...) Pokret otpora i fojbe stvarnosti su kojih se treba sjećati
svake za sebe, kada je tomu trenutak, bez smiješne potrebe da se
gotovo ispravlja sjećanje na jednu sjećanjem na drugu, ili obratno.
Kada kažemo da su Staljinovi gulazi bili užas, groteskno je brzati
da bi se kazalo, u istom trenutku, da su Lageri bili monstruozni i
obratno, kao da to nije očito. Osim toga, postoji razlika između
sustavnog nacrta istrebljenja kojega je zastupao i vršio nacizam,
čija je Rižara jedna epizoda, i strašnih nacionalističkih nasilja
koja su izbila na kraju rata. Bogohulno je, i pokazuje lošu savjest,
koristiti tragedije žrtava za aktualne političke ciljeve. Kada sam
prije mnogo godina u Corriereu pisao o zločinima fojbi, nitko od
mnogih koji sada njima ispiru usta nije tome pridao ni najmanju
pozornost, jer u tom trenutku ti zločini i njihove žrtve nisu bili
korisne nikakvoj političkoj propagandi. Jedna je stvar sigurna:
ako danas svi možemo slobodno govoriti o Rižari i fojbama,
izražavajući najrazličitija i najproturječnija politička
mišljenja, trebamo to zahvaliti 25. travnju. Pokretu otpora,
oslobođenju, koji su svim građanima, na desnici, centru i ljevici,
dali demokraciju i slobodu. Mora da su to nagonski shvatili, makar i
ne uviđajući to u potpunosti, i oni koji su u Trstu predložili da se
25.travanj proglasi praznikom ne Otpora već pomirbe svih Talijana:
praznik sviju, zemlje, nacije, Italije vraćene sebi samoj i svih
njenih građana, centra, desnice i ljevice, sigurno ne može biti
marš na Rim, već oslobođenje i antifašističkog oslobođenja.", piše
Claudio Magris.