LAT 3. V. 2002. PORAZ RUSIJE U ODNOSIMA S AMERIKOM?

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 3. V. 2002. SAD Rusiju uzima zdravo za gotovo ugrožavajući tako sebe "Ako se američka politika ne promijeni u bitnijoj mjeri prije nego što se predsjednik Bush i Vladimir V. Putin sastanu krajem svibnja, mogućnost za povijesno američko - rusko partnerstvo mogla bi biti izgubljena. Zaista, u sedam mjeseci od kada je Putin postao najvrjedniji saveznik Bushove vlade u ratu protiv terorizma u Afganistanu, ovu drugu priliku za utvrđivanje istinskog odnosa suradnje s postkomunističkom Rusijom - nakon propuštene prilike u 1990-ima- uvelike je ugrozila upravo Bushova politika. Ruski doprinos protuterorističkim operacijama SAD-a u tjednima nakon 11. rujna bio je veći od zajedničkog doprinosa svih saveznika NATO-a. Moskva je osigurala ne samo dojavne informacije, omogućila je Pentagonu i da koristi njen zračni prostor i uzletišta za zrakoplove u Srednjoj Aziji koja su izgradili Sovjeti. Povećala je i svoju vojnu pomoć afganistanskom Sjevernom savezu, kojeg je Rusija podržavala dugo prije 11. rujna i koji je obavio najveći dio kopnenih borbi. No sada, čak i ruski lobiji prijateljski raspoloženi prema Zapadu pitaju: 'Što smo dobili zauzvrat?' Otkrića u ožujku da Pentagonove nove nuklearne doktrine nastavljaju uključivati i Rusiju u potencijalne mete danima su bila glavna tema ruskih medija. Većina naslova u novinama i komentara bili su ljutito i neprijateljski intonirani prema Americi. Takvo raspoloženje, koje je ublaženo nakon 11. rujna, ubrzo se opet povećalo. Simptomatičan je rašireni stav kako je zavjeru protiv ruskih sportaša, kojima su oduzete zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityu, predvodio SAD. Ozbiljnije je, međutim, je mišljenje koje se širi među moskovskim političarima da rat protiv terorizma Bushove vlade ima manje veze s pomaganjem Rusiji u borbi protiv islamskog ekstremizma na njenim granicama nego s utvrđivanjem vojnih uporišta za novi američki imperij - 'novi Rim' kako je kazao jedan političar. Osnovni cilj ovog imperija je, vjeruje se, kontrola nad ogromnim rezervama nafte i plina u regiji. Čak i Rusi, koji se smatraju prijateljima Amerike, sve teže pronalaze argumente protiv ovih optužbi. U Moskvi smatraju da Bushova vlada od 11. rujna sistematično nameće ono čega se Rusija oduvijek bojala - vojnog okruženja. Ovaj stav ne iznenađuje: čini se vjerojatnim da će do 2003. godine u barem devet od 15 bivših sovjetskih republika biti stacionirana vojska ili SAD-a ili NATO-a. U međuvremenu, Putina u Moskvi sve više napadaju zbog toga što 'gubi' Srednju Aziju i Kavkaz popuštajući pred imperijalizmom SAD-a. Posebno je važan bio niz objavljenih otvorenih pisama čiji su autori umirovljeni generali, uključujući i bivšeg ministra obrane, koji optužuju Putina za izdaju sigurnosti zemlje i drugih vitalnih interesa. Jasno je da je u ruskoj politici u jeku preispitivanje mudrosti Putinovog strateškog izbora saveza s SAD-om- a možda i samog Putinovog čelništva. Ako ništa drugo, novo strateško razmišljanje u SAD-u, uključujući i viši status za taktičko nuklearno oružje, jača elemente u ruskoj vojsci koji su od 1990-tih lobirali za to da se takvom tipu oružja da veća uloga u doktrini Kremlja. Kao što to smatra jedan vodeći ruski vojni stručnjak, nova doktrina SAD-a ruskoj vojsci daje dodatni poticaj za nova ispitivanja i razvoj. Sve ovo upućuje na to da bi se planirani summit u Rusiji između Busha i Putina mogao pretvoriti u ništa više od predstave koja za cilj ima promicati političke položaje dvaju čelnika dok istovremeno ne čini ništa za današnju najhitniju sigurnosnu potrebu- oštra smanjenja nuklearnih arsenala na obje strane. Unatoč 11. rujnu, posthladnoratovski nuklearni svijet opasniji je od razdoblja hladnog rata. Glavni je razlog nestabilnost ruskih nuklearnih infrastruktura. Direktor CIA-e, George Tenet, naglasio je, npr., da rusko nuklearno oružje, materijal i znanje mogu postati glavni izvor proliferacije. Politika Bushove vlade prema kojoj s Rusijom postupaju ne kao s pravim partnerom nego kao pomoćnikom kada to odgovara ciljevima SAD-a- da se potencijalna nuklearna meta ni ne spominje- samo povećava opasnosti. U tom smislu, SAD danas ima vladu čija politika prema Rusiji ugrožava nacionalnu sigurnost Amerike", pišu Katrina Vanden Heuvel, urednica 'Nation'-a, i Stephen F. Cohen, profesor ruskih studija pri newyorškom seučilištu.