FRA-LE MONDE 19.4.02. ZAŠTO FRANCUSKA IZBJEGAVA RASPRU O OBRANI

FRANCUSKA LE MONDE 19.IV.2002. Obrana, nepoželjna raspra "Valery Giscard d'Estaing u knjizi svojih sjećanja priznaje da je jedna od najvažnijih - pa i najtežih - odluka koju je morao donijeti u svom sedmogodišnjem mandatu bilo slanje četiristo padobranaca legionara u Kolwezi, u Kongu Kinšasi, 1978. Operacija se zvala 'Ebonite'. Trebalo je izbaviti europske državljane čije su živote ugrozili pobunjenici iz Katange. Malo je francuskih građana pozvanih da izaberu predsjednika države, u času kada ubacuju listić u kutiju, svjesno da će izabrati čovjeka koji ima radikalne ovlasti, ovlasti koje, u krajnjem slučaju, ne dijeli ni sa kim: predsjednik Republike je po Ustavu zapovjednik vojske, onaj koji, prema važećim procedurama, ima zadnju riječ kada treba o odlučivati o uporabi nuklearnog oružja i slanju ekspedicijskih korupusa tamo gdje ga na to obvezuju interesi Francuske, ili njezin položaj u međunarodnoj zajednici. (...) Moglo bi se reći, ne bez pretjerivanja, da je francuski predsjednik tako, na svoj način, imao vlast nad životom i smrću svojih sugrađana. (...) No za sada utrka za Elizejsku palaču nije kandidate potaknula na razmišljanje o središnjoj ulozi predsjednika u svezi s tim pitanjem. Unutar institucije za obranu koja ima oko dva milijuna ljudi, prevladava mišljenje da se raspra izbjegava. Možemo pretpostaviti da će neodređenost, nejasnoća, uopćavanje i neutralnost koji su dugo obilježavali nacionalnu doktrinu obrane biti i dalje pravilo. Raspravljati o njezinu sadržaju izvan specijaliziranih tijela bilo bi svetogrđe prema dogmi koja je prihvaćena jednom zauvijek. (...) Tko god on bio, predsjednik Republike kojeg će izabrati 5.V. navečer, neće moći mimoići - kako sam on, tako ni većina koja će raditi s njim - veliku raspru o novim granicama obrane. U središte te raspre koja treba biti što otvorenija javnosti, treba staviti pitanje može li Francuska izgraditi 'format' vjerodostojne vojske naspram svojih saveznika koja će podupirati svoje sigurnosne interese, s proračunom koji je u zadnjih deset godina pao za 16 posto, koji iznosi 1,8 posto bruto nacionalnog proizvoda (1980. bio je tri posto) i kojeg je sve teže dovesti u ravnotežu kada je riječ o svakodnevnom radu i višegodišnjem opremanju. Trošiti manje i braniti se bolje, slogan je više računovodstvene nego političke naravi. Provjerava se na Balkanu i u Afganistanu, gdje je profesionalna britanska vojska - koja se najviše može usporediti s francuskom - sačuvala svoj položaj i svojim iskustvom, pa i značajkama opreme, izazvala zavist francuskih vojnika. Dakle, tu je riječ o mjestu Francuske u europskoj obrani. Velika Britanija je to shvatila. Počela je provoditi politiku modernizacije svojih oružanih snaga nakon hladnog rata, unatoč prevelikoj cijeni svojih programa naoružanja i nagomilanom kašnjenju u njihovoj provedbi, na što zastupnike svake godine od 1998. upozorava državni revizorski ured. No činjenice su tu: Ujedinjeno Kraljevstvo pokazuje ambicije vođe koje mu Francuska ne može osporiti zbog stanja njegova vojnog sustava. Te promjene to više potiču na razmišljanje, što će se Europa sučeliti s težnjom Sjedinjenih Država - sada jedine sile u svijetu - da djeluju same i da se povuku iz svih obvezujućih međunarodnih sporazuma koji su vezali Washington u doba suparništva između Istoka i Zapada. Kao što kažu u Pentagonu, postoji SAD i 'ROW' (rest of the world). Takvo shvaćanje pokreće američku 'ratnu mašineriju', napose nakon atentata 11.IX. 2001., da ničim ne bude vezana, pa ni sporazumima i konvencijama o nadzoru nad naoružanjem te da prihvati jednostrano tumačenje svih sporazuma i svih međunarodnih propisa koji bi trebali urediti razoružanje. Zato smo svjedoci 'deregulacije' sustava sigurnosti koji se prošlih desetljeća tako teško gradio na planetu. U prilikama porasta strateške nesigurnosti, nekontroliranog širenja oružja i terorističkog nasilja koje slabi obavještajni sustavi teško mogu utvrditi, europska obrana traži svoj put, a Francuska zajedno s njom sliči na Diogena sa svjetiljkom u ruci", piše Jacques Isnard.