AU 17. IV. DS: OPĆI ŠTRAJK U ITALIJI VRTIO SE OKO PITANJA VJERODOSTOJNOSTI

AUSTRIJA DER STANDARD 17. IV. 2002. Šifra i prosvjed "Italija i štrajk nalaze se tradicionalno u donekle komplementarnoj vezi. Doduše, ni u Italiji opći štrajk nije organiziran već 20 godina. U aktualnom je sudjelovalo između 50 posto (tvrde poslodavci) i 90 posto (tvrde sindikati) od ukupno 21 milijun talijanskih radnika. Stotine tisuća ljudi izišle su na ulice kako bi prosvjedovali protiv vladine reforme zakona o radu. U 'Articolo 18' talijanskog radničkog statuta našla se upotrebljiva šifra za prosvjed protiv saveza desnog centra. Činjenica da taj zloglasni članak 18 po suglasnom mišljenju svih talijanskih stručnjaka za radno zakonodavstvo predstavlja tek 'sporedni kolosijek' u reformi zakona o radu ne igra pretjerano važnu ulogu u logici aktualnog općeg štrajka - u prvom redu zato što je vjerojatno većini sudionika jasno da cilj štrajka održanog u utorak zapravo nije bila zaštita od otkaza već jednostavno dokazivanje vjerodostojnosti. Vjerodostojnosti Berlusconijeve vlade i vjerodostojnosti sindikata. U Italiji je sindikalno organizirano 11 milijuna ljudi. Taj u europskim razmjerima visoki potencijal moći našao bi se na kocki da čelnici sindikata nisu iz velikih topova otvorili vatru na vrapca u vidu članka 18. I desničarska vlada mora shvatiti da ni u Italiji 21. stoljeća ne može ništa provesti protiv volje 'sindacati'. S druge je pak strane ambicioznom šefu lijevo orijentiranog CGIL-a Sergiu Cofferatiju time sjajno pošlo za rukom bar vlastiti sindikat (i sebe samog) instalirati kao vjerodostojnu alternativu posvađanoj opoziciji. Berlusconi pak mora u prvom redu pokazati svojim osloncima iz privrede da je u stanju provesti reforme i u uvjetima ogorčenog otpora. Premijer nije prije 11 mjeseci pobijedio na izborima samo zbog svoje medijske moći - njegov tadašnji trijumf bio bi nemoguć bez dobrohotne potpore udruženja poslodavaca. Na zasjedanju Confindustrie, održanoj prošlog vikenda u Parmi, već su se javili glasovi kritike na adresu premijera-poduzetnika. Cavaliere duguje neke dokaze i sam sebi - naime, njegova prva vlada zakazala je tri tjedna nakon 12. prosinca 1994. g. kada je milijun Talijana prosvjedovalo u Rimu protiv Berlusconijevih planova za mirovinsku reformu. Po mišljenjima instituta za istraživanje javnog mnijenja SWG svaki drugi Talijan zagovara aktualni prosvjed. Renato mannheimer, najugledniji istraživač javnog mnijenja u Italiji i kućni demoskop lista Corriere della Sera, tvrdi da popularnost saveza desnog centra pada prvi puta nakon izbora, održanih u svibnju prošle godine. Berlusconi bi se na kraju mogao naći u poziciji koju je kritizirao kada je bila riječ o posljednjim godinama vlade njegovih ljevičarskih prethodnika: s većinom mandata ali bez većinske potpore talijanskog naroda", zaključuje Christopher Prantner.