GB-10.IV. FINANCIAL TIMES - LIBERALNI IMPERIJALIZAM

VELIKA BRITANIJA FINANCIAL TIMES 10. IV. 2002. Liberalni imperijalizam je opasno iskušenje "Postoji jedna vrlo pomodna dijagnoza uzroka i rješenja za međunarodni terorizam, koju neki od njenih predstavnika nazivaju 'liberalnim imperijalizmom'. Ona ide ovako: 1. Uzrok u korijenu terorizma je siromaštvo. Ili kako se to ponekad kaže 'Nasilje je jedino oružje onih koji nemaju drugog načina biti saslušani'. 2. Najbolje izglede za ublažavanje svjetskog siromaštva daje masivna pomoć zapada - i novi 'Marshallov plan'. 3. Pomoć, međutim, nije dovoljna. Svijet je pun 'neuspjelih država'. One neće učinkovito koristiti pomoć bez usklađenog zapadnjačkog napora u, takozvanoj, izgradnji-nacija.(..) Tim se pogledima može proturječiti manje ambicioznim liberalizmom, kojega je najbolje izrazio veliki radikal 19. stoljeća, Richard Cobden u pismu Johnu Brightu: 'Na svim svojim putovanjima stalno mi se ukazuju tri misli: koliko nepotrebne brige i uzbunjenosti Engleska posvećuje poslovima stranih država, s koliko malo znanja ulazimo u zadaću uređivanja briga drugih naroda i koliko bolje bi mogli našu energiju uporabiti na poboljšavanju stvari kod kuće'. (...) Golemi su dokazi koji govore protiv toga da je terorizam reakcija na krajnje siromaštvo. Mnogi teroristi dolaze iz bogatih sredina, obrazovani su i vladaju informatičkom tehnologijom. Stvarno siromašni su mnogo više zaokupljeni preživljavanjem. Apetit za nasilnom promjenom dolazi nakon prelaska na viši standard. No pošteno je kazati da postoji neka veza između revolucionarnih aktivnosti i uočenih razlika u prihodima i bogatstvu. Povećanja jaza u prihodima neizbježno je kada neke zemlje ili neki sektori u zemlji krenu u suvremenost prije drugih. No kako se sve više i više naroda i zemalja uključuje u proces rasta, jaz se opet počinje smanjivati (matematiku tog procesa jednostavno je objasnio nobelovac Robert Lucas u 'Ekonomskim perspektivama', zima 2000.) Nije istina da zemlje ne mogu krenuti u samoodrživi razvoj bez vanjske pomoći. Oni koji to tvrde mogli bi pitati kako je industrijska revolucija uopće krenula. (...) Moja osobna preferencija je da se pomoć usmjeri ljudima ili malim zajednicama koji su gladni ili osiromašeni, ili koji bi mogli, uz malu pomoć, biti opskrbljeni čistom vodom i lijekovima za bolesti. Problem je što postoji toliko stotina gladnih nevladinih organizacija, koje se sve pozivaju na našu savjest, i ne znamo koja će od njih poslati pomoć gdje je najpotrebnija, a koja će najveći dio utrošiti na vlastitu administraciju ili na razne vrste protukapitalističke propagande. Kada bi samo neki izdavač bio dovoljno hrabar da osigura vodič za dobra dobrotvorna društva. Treći aspekt novog imperijalizma, izgradnja nacija, je taj koji me najviše uzbunjuje . Po procjenama Ujedinjenih naroda postoji više od 100 zemalja s represivnim vladama koje pokrivaju 3,6 milijardi ljudi ili 60 posto svjetskog stanovništva. Ljudska se prava ne zaustavljaju na granicama, i ako postoji prigoda da ih uvedemo u inozemstvu to trebamo i učiniti. Problem je u tome, i iz razloga koje dao Cobden, što ti pokušaji često sami sebe poražavaju. Studija Garyija Dempseya iz Cato instituta (Policy Anaysis, 21. ožujak) nabraja zemlju za zemljom, od Libanona do Somalija gdje je SAD ušao s neznanjem, a povukao se u sramoti. Najgori je primjer Afganistan, koji je prvo bio narušen sovjetskom intervencijom, onda potporom SAD-a najekstremnijim protusovjetski i protusuvremenim elementima u zemlji, i konačno pakistanskim unutarnjim službama sigurnosti koje su podupirale talibansku frakciju. Teško je generalizirati. No kako je napisao Dempsey, 'sigurnost SAD ne zahtijeva višetničku, liberalnu demokraciju u Afganistanu. Ona zahtjeva samo da se tamošnja vlada odvrati od pružanja utočišta teroristima kao što su to činili talibani.' Ono što me čini najsumnjičavijim spram izgradnji-nacija jest to da se ono prelako spaja s tradicionalnom željom ministra vanjskih poslova da očuvaju ili prošire svaku postojeću federaciju ili uniju i uspostave nove. Povijest ide natrag do britanskih pokušaja za uspostavom sada pokojnih rodezijskih i karibskih federacija, i upozorenja bivšeg predsjednika SAD-a Georgea Busha, bivšim sovjetskim republikama protiv odcjepljenja od Sovjetskog Saveza, i zapadnjačkih pokušaja da se Jugoslavija očuva i nakon točke u kojoj nije moguć povratak. Ja više volim, što nije moderno, gledanje Margaret Thatcher da je pogrešno sprječavati regije od odcjepljenja iz neželjene unije. Nadam se da će to ona primijeniti na Škotsku", piše Samuel Brittan.