IL-US-SA-IZRAEL-PALESTINCI-SUKOB-Oružani sukobi-Diplomacija-Vlada-Politika NJ 27. III. TAZ: IZRAELSKI PREMIJER BEZ DARA MIR NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG27. III. 2002.Gubitnik je zapravo Ariel Sharon"Jaser Arafat zapravo ne treba očajavati
zbog nastupa na arapskom summitu u Bejrutu: ionako je već odavno odnio pobjedu u sukobu s izraelskim premijerom Arielom Sharonom. Sudjelovanje na konferenciji u Bejrutu zasigurno bi bilo trijumf nimalo 'nevažne osobe' kakvim ga je proglasio Sharon. Neukidanje zabrane putovanja dodatno bi pak pojačalo aureolu mučenika oko glave šefa PLO-a, potičući međunarodnu zajednicu da se jače solidarizira s njim.Takav razvoj događaja ne mora nužno omesti potragu za mirom. Naime, on ionako neće biti sklopljen u Bejrutu već će ga sklopiti Izraelci i Palestinci - i to uz pomoć američkog posrednika Anthonyja Zinnija, koji dosada baš i nije bio pretjerano uspješan, i uz pomoć arapskih zemalja.Prijedlog saudijskog prijestolonasljednika Abdullaha da temom bejrutskog skupa bude proglašena stara formula 'zemlja za mir' te da nepopustljivom ali i nemoćnom izraelskom premijeru Arielu Sharonu bude dobačen mamac u vidu mirovne ponude u zamjenu za odustajanje od zaposjednutih područja upućuje u pravom smjeru.
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
27. III. 2002.
Gubitnik je zapravo Ariel Sharon
"Jaser Arafat zapravo ne treba očajavati zbog nastupa na arapskom
summitu u Bejrutu: ionako je već odavno odnio pobjedu u sukobu s
izraelskim premijerom Arielom Sharonom. Sudjelovanje na
konferenciji u Bejrutu zasigurno bi bilo trijumf nimalo 'nevažne
osobe' kakvim ga je proglasio Sharon. Neukidanje zabrane putovanja
dodatno bi pak pojačalo aureolu mučenika oko glave šefa PLO-a,
potičući međunarodnu zajednicu da se jače solidarizira s njim.
Takav razvoj događaja ne mora nužno omesti potragu za mirom. Naime,
on ionako neće biti sklopljen u Bejrutu već će ga sklopiti Izraelci
i Palestinci - i to uz pomoć američkog posrednika Anthonyja
Zinnija, koji dosada baš i nije bio pretjerano uspješan, i uz pomoć
arapskih zemalja.
Prijedlog saudijskog prijestolonasljednika Abdullaha da temom
bejrutskog skupa bude proglašena stara formula 'zemlja za mir' te
da nepopustljivom ali i nemoćnom izraelskom premijeru Arielu
Sharonu bude dobačen mamac u vidu mirovne ponude u zamjenu za
odustajanje od zaposjednutih područja upućuje u pravom smjeru.
Iako ni izdaleka nije sigurno da će taj prijedlog u Bejrutu dobiti
većinsku potporu. U uvodnim konzultacijama ministara vanjskih
poslova ionako poprilično neodređen prijedlog dodatno je poopćen.
U tom je kontekstu sukob oko Arafatova odlaska u Bejrut možda
prilično nevažan ali je zapravo simptomatičan. Naime, za vrijeme
rata u Libanonu Sharon je bio prisiljen dopustiti Arafatu da
napusti Bejrut. Danas mu ne dopušta da ode tamo - nesumnjivo zato
što i jedno i drugo smatra porazom. No, psihološki su obziri danas
neprimjereni. Sharon je i tada kao i sada dokazao da može pokrenuti
tenkove i nanijeti protivniku teške gubitke. No, izraelski
premijer nema dara za politiku - a posebno ne za mir.
Dok Arafat može samo izvući korist iz takve situacije, Sharon ne
može izbjeći sljedeći politički poraz. Palestinci, Arapska liga i
SAD podupiru Arafata - doduše, iz sasvim različitih razloga. Sharon
zapinje u sve tješnjem škripcu. Izraelci su to odavno uočili. Bilo
bi vrijeme da to uvidi i Sharon. Umjesto što se nada vojnoj pobjedi
koju ne može izvojevati, trebao bi zaigrati na kartu političke
pobjede. Ona pak može biti utemeljena samo na kompromisima i
ustupcima", naglašava Peter Philipp.