ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - "Ako zagrmi na dan kad je Mjesec iščezao, žetva će biti uspješna, žabe će napustiti bare i bit će ih puni trgovi", jedna je od pradavnih sumerskih izreka koje žive u puku diljem svijeta, pa i u
Hrvatskoj.
ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - "Ako zagrmi na dan kad je Mjesec
iščezao, žetva će biti uspješna, žabe će napustiti bare i bit će ih
puni trgovi", jedna je od pradavnih sumerskih izreka koje žive u
puku diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj.#L#
Ako je suditi prema tim pučkim izrekama, Sumerani su najveću
pozornost usmjerili na motrenje optičkih pojava, oblaka,
grmljavine i vjetra, kažu stručnjaci.
Sumerani su živjeli na području Mezopotamije u jugozapadnoj Aziji,
uz donji tok rijeka Eufrata i Tigrisa, od Armenskog gorja do
Perzijskog zaljeva.
Pojedinim se izrekama nastalim u sumerskoj civilizaciji može
pridijeliti fizikalno značenje, kažu stručnjaci.
"To znači da im se ne može osporiti valjanost uporabe", piše
meteorolog Milan Sijerković u "Hrvatskoj vodoprivredi".
Evo još nekoliko takvih izreka: "Kad na nebu raste taman oblak, bit
će vjetrovito"; "Kad krug okružuje Sunce, bit će kiše"; "Kada taman
prsten okružuje Mjesec, taj će mjesec donijeti kišu ili skupljati
oblake".
"Da bi takva pravila moga nastati, potrebna su stoljeća pažljivih
vremenskih izreka", kaže Sijerković u članku objavljenom u
mjesečniku "Hrvatskih voda".
Zanimanje Sumerana za vrijeme bilo je razumljivo, jer su živjeli
znatno sjevernije od Egipta, u području gdje su promjene vremena
bile česte i zamjetne.
Svjedočanstva o sumerskoj meteorologiji otkrivena su u knjižici
asirskog kralja Asurbanipala, koji je živio u 7. stoljeću prije
Krista.
Pronađene su, među inim, i glinene pločice na kojima je klinastim
pismom bio urezan priličan broj meteoroloških informacija. Pločice
su bile stare približno šest tisućljeća, a otkrivene su se bilješke
odnosile na pretkazivanje vremena.
Poslije će se u istom području, osobito u vrijeme procvata
babilonske civilizacije, u drugom mileniju prije Krista, vremenska
zbivanja sve više povezivati s položajem Sunca, Mjeseca, planeta,
zvijezda.
U istome području Mezopotamiji, otprilike u isto vrijeme,
napravljena je i prva meteorološka sprava. Posrijedi je vjetrokaz
(vjetrenica, vjetrulja) za određivanje smjera vjetra.
Vjetrokaz se prvi put spominje u jednoj priči iz pokrajine Akada,
koja je izvorno napisana 1800.-1600. godine prije Krista.
Naznačeno je da je vjetrokaz izrađen od drveta i da je imao obličje
ptice. Neki sumerski spisi spominju oblike ribe i mitološke vodene
nemani.
Civilizacije na području Mezopotamije imale su i tzv. ružu
vjetrova, sustav naziva za određivanje smjera vjetra, s osima
glavnih smjerova. Četiri osnovna glavna smjera bila su: jug,
sjever, istok, zapad (sutu, iltanu, sadu, amurra).
Razvoju meteorologije doprinjele su i židovska, indijska i kineska
civilizacija.
O prvoj poznatoj katastrofi povezanoj s vremenom govori i Biblija.
U prvoj knjizi Mojsijeva Petoknjižja opisuje se potop koji je
nastupio zbog dugotrajne kiše. Prema Bibliji, to je djelo boga
Jahve, kao kazna za sve opačine ljudskog roda.
(Hina) vl vl
(Hina) vl vl