PRIČE IZ SVJETSKOG TRGOVINSKOG CENTRA

ZAGREB/NEW YORK, 19. ožujka (Hina) - Za Dennisa Smitha, pisca i bivšeg vatrogasca grada New Yorka, najdramatičnija književna scena nalazila se u romanu "Germinal" Emila Zole iz 1885., o poplavi u francuskom ugljenokopu u kojem rudari zatočeni pod zemljom polako očekuju smrt. #L# To je bilo prije nego što je počeo intervjuirati vatrogasce i druge preživjele iz Svjetskog trgovinskog centra za svoju knjigu "Report from Ground Zero", koja je kod izdavača "Viking" izašla proteklog tjedna. Zolina scena katastrofe nije ni blizu pričama u prvom licu kakve prenosi Smith, primjerice od vatrogasaca Jayja Jonasa i Jima McGlynna, prenosi USA Today. Oni su 11. rujna s još desetak ljudi na stepeništu između prvog i drugog kata čekali da poginu osluškujući grmljavinu 110 katova zgrade koja se rušila na njih. "Sve se nevjerojatno treslo", ispričao je Jonas Smithu. "Odskačem od poda kao lopta, kao da je vlak ispao iz tračnica i nastavlja udarati po drvenim pragovima. Čuje se gromoglasni bum bum bum bum?." McGlynn priča: "Znao sam da se zgrada stropoštava, čuo sam kako se katovi ruše jedan na drugi kao palačinke, zvuk je postajao sve glasniji i glasniji, sve užasniji i užasniji i znao sam da dolazi sve bliže i bliže". Njih dvojica ipak su četiri sata kasnije izašli ispod ruševina. Da nisu zaostali pomažući jednom službeniku, "bili bi se našli u predvorju ili baš ispred zgrade gdje su svi poginuli", zaključuje Jonas. Smithova knjiga dijelom prepričava događaje od 11. rujna, a dijelom je autorov dnevnik spašavanja iz ruševina i nebrojenih sprovoda koji su uslijedili. Ključni dio knjige ipak čine svjedočanstva vatrogasaca i policajaca koji su izgubili 403 kolege na taj "najtužniji dan naše povijesti". "Ništa nije vjerodostojnije od priče ispričane u prvom licu", kaže Smith i navodi izjavu književnice Katherine Anne Porter da knjiga ponekad nađe autora, umjesto obrnuto. To se pokazalo točnim u slučaju Smithove nove knjige, njegove dvanaeste, kao što je bilo i kod prve, "Report From Engine Co.", objavljene 1972. godine, koja je prodana u 2 milijuna primjeraka. U to vrijeme on je radio u njujorškoj najzaposlenijoj vatrogasnoj brigadi u južnom Bronxu, kvartu koji je držao "američki rekord kriminala, siromaštva, bolesti i oskudice svih vrsta". Dnevni prosjek požara bio je 10 do 12, a gotovo svi su bili podmetnuti. Smith je izbačen iz srednje škole, a zaposlio se u američkom zrakoplovstvu nakon što mu je to savjetovao sudac nakon ulične tučnjave. Kasnije je otkrio ljepotu književnosti, prešao u vatrogasce i sprijateljio se s budućim piscem Frankom McCourtom. Nakon 18 godina rada u vatrogasnoj službi, povukao se kako bi se posvetio pisanju i poboljšavanju zdravstvenih uvjeta i sigurnosti vatrogasaca na poslu. Kad je čuo za napade, odmah se pridružio bivšim kolegama i prijateljima koji su tražili tijela i počeli raditi na raščišćavanju ruševina. Knjigu je počeo pisati nakon osam dana rada na ruševinama, potaknut idejom da je započne popisom 403 poginula vatrogasca i policajca, "kako bi njihova imena ostala zapamćena". Taj popis imena ispunjava prve tri stranice knjige. (Hina) pgo bnš