NJ 16. III. SZ: BENEŠOVI DEKRETI SLUŽE KAO DETEKTOR ZA ODNOS PREMA VLASTITOJ PROŠLOSTI

ce/prognanici-Organizacije/savezi NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 16. III. 2002. Pravo na pravni mir "Ovaj je put kandidatima za pristup EU od samog početka bilo dopušteno da sudjeluju na sastanku na vrhu u Barceloni. Doduše, za dvojicu među njima žuđeno je mjesto u blistavom krugu postalo neugodnije no što su se nadali. Naime, iako se EU još uvijek čini odlučnom u svojoj nakani da ignorira temu Benešovih dekreta kao kriterija za pristup, pitanja Česima i Slovacima zašto ne ponište sporne odredbe očituju sve manje razumijevanja za njihov stav. Neki među brojnim dekretima koji su nakon nacističke vladavine služili rekonstrukciji Čehoslovačke bili su temelj za obespravljenje i protjerivanje pripadnika njemačke i mađarske etničke zajednice. Ne budu li ukinuti kao što je devedesetih godina presudio češki ustavni sud, to će značiti da će obje etničke skupine i dalje biti izložene samovolji u slučaju ponovnog doslovnog tumačenja spomenutih dekreta. Nitko ne optužuje Čehe i Slovake ni za što. Usprkos tome, EU, čiji je parlament odredio provjeru dekreta, mora zastupati norme pravno reguliranog zajedničkog života i poštivanje ljudskih prava. Samo austrijski FPO Joerga Haidera, nezainteresiran za pitanja legitimiteta i legaliteta, ustraje pretežno na imovinskom aspektu spomenutih dekreta. Čini se pak da to u dovoljnoj mjeri potvrđuje bojazan Čeha i Slovaka da sukob oko dekreta služi isključivo ostvarivanju prava na povrat i nadoknadu imovine. To pak skreće pozornost s glavnog problema: naime, dva društva koja se i dalje smatraju žrtvama povijesti, suočavaju se s teškoćama kada moraju spoznati i prihvatiti vlastite nepravedne postupke u prošlosti. Pritom valja napomenuti da vlasti nastupaju puno tvrđe nego javno mnijenje dvije države-nasljednice nekadašnje Čehoslovačke. Naime, to je javno mnijenje i te kako dobro naučilo diferencirano raspravljati o tamnim stranama vlastite povijesti. Sklonost pak posebno čeških političara da tabuiziraju pitanje Benešovih dekreta istodobno je kontraproduktivna i beskorisna: naime, nakon sloma komunizma uvedene su mjere kojima se uskraćuje povrat imovine prognanima u skladu s općom praksom u Europi. Svi zakoni o povratu imovine određuju vremensku granicu - u aktualnom je slučaju riječ o 24. veljače 1948. g., danu kada su komunisti preuzeli vlast. Imovina koja je oduzeta prije tog datuma načelno je izuzeta iz obveze o povratu. Isto vrijedi i u novim njemačkim saveznim zemljama. Njemački savezni ustavni sud u Karlsruheu odlučio je u svojoj poznatoj 'presudi o junkerima' sljedeće: slučajevi oduzimanja imovine u razdoblju između 1945. i 1949. g., kada je utemeljena DDR, predstavljaju nepravdu i nisu u skladu sa zakonom ali su iz razloga unutrašnjeg i pravnog mira pravno valjani. Tko bi, dakle, želio uskratiti Česima i Slovacima unutrašnji mir, budući da ga svi smatraju neophodnim u vlastitom dvorištu? Takva vremenska granica postoji u svim postkomunističkim državama. Općenito je smatraju legitimnom iako ona zapravo cementira raniju nepravdu. Naime, ona je neizbježna kako bi se izbjegli sporovi oko imovine koji bi mogli sezati sve do doba Karolinga. Na području bivše Čehoslovačke ta vremenska granica, koja potvrđuje nezakonite ali danas nepopravljive slučajeve oduzimanja imovine, postavljena je izravno nakon završetka rata. No, čini se da politička klasa u Češkoj i Slovačkoj još uvijek istinski ne vjeruje u održivost vlastitih pravnih odredbi. To je očigledno srž problema. Takav stav potiče na ustrajavanje na dvojbenim pravnim propisima nesretnog predsjednika Eduarda Beneša. No, parlamenti obje države neće moći zaobići obvezu poništavanja tih propisa. Oni pak ionako više nisu potrebni budući da vremenska granica za povrat imovine isključuje mogućnost da ljudi kojima je ona oduzeta ponovno dođu u posjed svoje zemlje", podsjeća na kraju komentara Michael Frank.