DE-EU-YU-NL-SUDOVI-Vlada-Sudovi-Organizacije/savezi DW 15. II. HAAŠKI POKUSNI SUD JE UVOD ZA STALNI DEUTSCHE WELLE - DW15. II. 2002.Početak suđenja S. Miloševiću - miljokaz na putu prema međunarodnom kaznenom sudu. Komentar Peter
Phillipa.Za razliku od običnih suđenja kriminalcima, procesi protiv ratnih zločinaca prigoda su za rasvjetljavanje povijesti - to im je i proklamirani cilj. Posebice u tako rijetkom slučaju kada je optužen netko visoko pozicioniran ili čak - kao sada u Haagu - bivši državnik. Ti su procesi, međutim, istodobno i opasan hod po žici. Jer umjesto rasvjetljavanja, pokušaj i iskušenja da se povijest iznova piše previše su očita. Slobodan Milošević u svakom slučaju pokušava upravo to: za razliku od prva dva dana procesa, kada je tužiteljstvo opisivalo i nabrajalo zločine za koje se optuženik tereti, Miloševićeva uvodna riječ nije zvučala kao govor u kojoj obrana iznosi svoje stajalište, već prije kao druga optužnica. Kao optužnica NATO-u zbog njegovih napada na srpske ciljeve u kojima nije uništena samo civilna infrastruktura zemlje, već u kojima su poginuli i bezbrojni civili.To što su suci, ali i tužiteljstvo, te tvrdnje dopunjene kontraverznim izvješćima njemačke televizije, pratili bez
DEUTSCHE WELLE - DW
15. II. 2002.
Početak suđenja S. Miloševiću - miljokaz na putu prema međunarodnom
kaznenom sudu. Komentar Peter Phillipa.
Za razliku od običnih suđenja kriminalcima, procesi protiv ratnih
zločinaca prigoda su za rasvjetljavanje povijesti - to im je i
proklamirani cilj. Posebice u tako rijetkom slučaju kada je optužen
netko visoko pozicioniran ili čak - kao sada u Haagu - bivši
državnik. Ti su procesi, međutim, istodobno i opasan hod po žici.
Jer umjesto rasvjetljavanja, pokušaj i iskušenja da se povijest
iznova piše previše su očita.
Slobodan Milošević u svakom slučaju pokušava upravo to: za razliku
od prva dva dana procesa, kada je tužiteljstvo opisivalo i
nabrajalo zločine za koje se optuženik tereti, Miloševićeva uvodna
riječ nije zvučala kao govor u kojoj obrana iznosi svoje
stajalište, već prije kao druga optužnica. Kao optužnica NATO-u
zbog njegovih napada na srpske ciljeve u kojima nije uništena samo
civilna infrastruktura zemlje, već u kojima su poginuli i bezbrojni
civili.
To što su suci, ali i tužiteljstvo, te tvrdnje dopunjene
kontraverznim izvješćima njemačke televizije, pratili bez
prigovora, sigurno pripada scenariju jednog takvog procesa. Želi
se izbjeći dojam lažnoga procesa, ali i dojam da se optuženik ne
može braniti. Koristi li to pronalaženju istine - to je sasma drugo
pitanje. No proces, barem u ovoj fazi, možda prije zapada u neku
drugu vrstu insceniranoga procesa: onog u kojem bez ikakve procjene
obje strane nabrajaju i navode strahote. Sve do fotografija ubijene
djece, pougljenih leševa ili otkinutih dijelova tijela.
No ipak to što se ovih dana, i sigurno još sljedeće dvije godine,
odigrava u sudnici haškoga suda, prvi je ozbiljni pokušaj od
nuernberških procesa od prije više od pedeset godina da se postave
novi pravni standardi, te da se međunarodno pravo primjenjuje i na
političke vođe.
Sud za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, kao i
sličan sud oformljen za zločine počinjene u Ruandi mogli bi biti
preteča etabliranju Međunarodnog kaznenoga suda, o čijem je
osnivanju odlučeno prije tri godine u Rimu. Uskoro će na stolu biti
60 ratificiranih dokumenata, koliko je potrebno da bi sud počeo
djelovati, a tada će diktatorima ovoga svijeta biti teže da
bezbrižno i bez straha od kazne čine krvave rabote.
Takvom se sudu neće više moći predbaciti da je nelegitiman, ali tek
kada se to dogodi - tada će se i pisati povijest. A tome će u velikoj
mjeri pridonijeti i proces protiv Slobodana Miloševića.
(DW)