IT- 6. II. CORRIERE- ANTIGLOBALIZAM I DEMOGRAFIJA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 6. II. 2002. Zavjera šutnje "Osporavatelji globalizacije, od prosvjeda u Seattleu do Porto Alegrea, nedvojbeno zaslužuju biti saslušani glede nekih pitanja. Među njima su, u prvom redu, hiperkonzumizam zapadnih društava, nenadziranje moći multinacionalnih tvrtki i njihovih munjevitih financijskih transakcija telekomunikacijskim putem, stalna zaštita poljoprivrede u najvećim gospodarstvima putem visokih nameta koji sprječavaju uvoz iz predindustrijskih društava, nepoznanice ili tajne biotehnologije usmjerene na najveću dobit, izostali međunarodni sporazum o smanjenju zagađenja uslijed 'efekta staklenika', loše upravljanje vodnim resursima. No što se ostalog tiče tu su poluistine, šutnje i dvojbenosti. Neselektivna osuda svakog genetski promijenjenog prehrambenog proizvoda često dolazi od strahova lišenih znanstvenog temelja, ne uzimajući u obzir da ga ne mogu prihvatiti i prenastanjene države poput Indije ili Kine. Potom, neprijateljstvo spram kapitalizma spremnog ulagati tamo gdje je manja cijena radne snage nije opravdano: više nego što zlorabi socijalni 'dumping', to često u pogledu rada i prihoda ide u korist brojnijih stanovništava. Jedno istraživanje ekonomistice Ann Harrison, sa sveučilišta Columbia, pokazala je da su plaće koje zapadne tvrtke nude u zaostalijem dijelu svijeta prosječno više deset posto od onih u mjesnim tvornicama. Pretpostavka da industrijske sile ne namjeravaju prevladati neravnoteže između bogatstva i siromaštva, općenito ostaje neutemeljena unatoč ostataka protekcionizma. U interesu je najvećih gospodarstava potaknuti razvoj svakog tržišta.(...) Pravo pitanje, mimo nedovoljne humanitarne pomoći date siromašnim nacijama, je objektivna nemogućnost da kratkoročno ili srednjoročno prevladaju jaz između različitih stadija gospodarskog, društvenog i povijesnog razvoja. Ta se nemogućnost najviše pokazuje u južnoj hemisferi, gdje množenje ljudi nadmašuje proizvodnju. No glede demografskog pitanja, glavnog razloga tolike bijede, osporavatelji postmodernog se ne izjašnjavaju. Zavjera šutnje, s naklonošću 'pronatalnih' religija, zanemaruje podatak da je samo tijekom 20. stoljeća svjetsko stanovništvo poraslo s 1,6 milijardi na 6 milijardi. Nitko se ne sjeća čuvenog Mubarakovog priznanja: 'Milijun i pol Egipćana više svake godine čine uzaludnim i očajničkim svaki naš rad'.(...) Nije, dakle dovoljno osuditi dugove najsiromašnijih država, ni davati prehrambenu pomoć koja katkada uništava mjesne poljoprivrede, ni ohrabrivati rad 'liječnika bez granica' ili vjerskih misija, bez edukacije o kontracepciji, No protuglobalistički pokreti, ili neoglobalistički, se ne suočavaju s primarnim pitanjem, 'ljudskom ekologijom'. Njihove najglasnije uzbune ograničavaju se na širenje McDonald'sa, uzdignutog u simbol američkog imperijalizma. Indijski ekonomist Jagdish Bhagwati zaključuje: 'S jedne strane vide globalizaciju, s druge bijedu, dakle, pretpostavljaju da je prva uzrok druge'. Doista prejednostavno gledanje", piše Alberto Ronchey.