FRANCUSKA-LES ECHOS OD 21.1.02. STIGLITZ O ARGENTINI

FRANCUSKA LES ECHOS 21.I.2002. Pouke iz Argentine "Slom Argentine uzrok je najveće obustave plaćanja u čitavoj povijesti. Svi se stručnjaci slažu u mišljenju da je riječ tek o još jednoj epizodi u dugom nizu neuspjeha MMF-a koji je tako profućkao milijarde dolara a da nije uspio spasiti gospodarstva kojima su te subvencije imale pomoći. No uzroci tog neuspjeha još uvijek su prijeporni. Neki misle da je MMF bio odveć popustljiv, drugi pak da je bio prestrog. Oni koji brane MMF misle da se Argentina sama dovela u tako loš položaj pretjeranom i neprilagođenom javnom potrošnjom. Dati za pravo ovima ili onima, nema nikakva smisla. Obustava plaćanja je rezultat niza loših gospodarskih odluka u prošlom desetljeću. Kada shvatimo što nije bilo u redu, moći ćemo izvući važne pouke za budućnost. Problemi su počeli s hiperinflacijom 1980-ih. Da bi se zaustavio rast cijena, valjalo je promijeniti predviđanja: bio je to cilj 'čvrstog vezivanja' pesa uz dolar. Ovaj je upućivao na staru raspru o zlatnoj podlozi. Ako se inflacija nastavi, realni devizni tečaj u zemlji će se popraviti, potražnja za njezinim izvoznim proizvodima će pasti, a nezaposlenost porasti, što će smanjiti pritisak na plaće i na cijene. Znajući to, sudionici tržišta su shvatili da se inflacija neće održati. Sve dok su obveze prema sustavu deviznog tečaja bile vjerodostojne, inflacija se mogla usporiti. Taj je lijek djelovao stanovito vrijeme u nekim zemljama, ali je poguban, kao što će pokazati argentinsko iskustvo. MMF je poticao takav sustav deviznog tečaja. Premda Argentina plaća zbog toga, a ne MMF, oduševljenje je splasnulo. Vezivanje pesa uz dolar dovelo je do pada inflacije, ali na štetu rasta. Argentinu je trebalo potaknuti da utvrdi prilagodljiviji sustav deviznog tečaja, ili barem tečaj koji će više voditi računa o trgovinskim tokovima u zemlji. Učinjene su i druge pogrješke. Argentinu se hvalilo što je dopustila vrlo brz rast stranih ulaganja u bankovnom sustavu. Nazočnost stranog kapitala neko je vrijeme stvarala dojam stabilnosti, ali sustav nije mogao podupirati mala i srednja poduzeća pomoću zajmova. Nakon razdoblja vršnog rasta koje je počelo nakon svršetka hiperinflatornog kretanja, djelatnost se počela usporavati, djelomice zato što se domaća poduzeća nisu mogla prikladno financirati. Argentinska je vlada tada prepoznala problem, ali nije mogla reagirati jer je bila izložena drugim udarima. Prvi je udar bila kriza iz 1997. u jugoistočnoj Aziji. Kriza, koja je dijelom bila posljedica lošeg poslovanja MMF-a, dovela je do svjetske financijske krize koja je izazvala rast kamatnih stopa u zemljama s tržištima u nastanku, napose u Argentini. Tečaj pesa zadržao se na istoj razini samo po vrlo visokoj cijeni: dvoznamenkastoj nezaposlenosti. (...) Kada je 1997.-1998. izašlo iz financijske krize, svjetsko je gospodarstvo pogodilo američko usporavanje 2000.-2001., novi udar na Argentinu. MMF je tada načinio kobnu pogrješku. Poticao je politiku proračunske stege, opetujući pogrješku koju je nešto prije načinio u jugoistočnoj Aziji i čije su strašne posljedice poznate. Proračunska je stega trebala vratiti povjerenje. No planirane brojke MMF-a bile su tek fikcija. Svaki je ekonomist dostojan svog imena mogao predvidjeti da će politika stege dovesti do usporavanja djelatnosti, bez postizanja proračunskih ciljeva. Povjerenje se rijetko vraća ako gospodarstvo uđe u duboku recesiju, s dvoznamenkastom stopom nezaposlenosti. Vojni bi diktator možda mogao ugušiti političke i socijalne nemire koji nastaju u takvim prilikama. No u demokraciji kao što je Argentina, to nije bilo moguće. Tijekom čestih posjeta Buenos Airesu, iznenadilo me koliko ta zemlja može podnositi patnju: najviše me je začudilo što je prošlo puno vremena dok nemiri nisu izbili. Sedam se pouka dade izvući: 1. U prilikama promjenljivog deviznog tečaja, vezati valutu uz neku drugu, primjerice dolar, jako je pogubno. Argentinu je odavno trebalo poticati da odustane od svog vezivanja uz dolar. 2. Globalizacija izlaže zemlje strahovitim udarima. Monetarne prilagodbe jesu dio regulacijskih mehanizama. 3. Pogubno je zanemariti društvene i političke prilike. Svaka vlada koja provodi politiku zbog koje je velik dio pučanstva nedovoljno zaposlen ili nezaposlen, ne ispunjava svoju glavnu zadaću. 4. Pogubno je usredotočiti se samo na inflaciju, ne vodeći računa o nezaposlenosti i o rastu. 5. Rast znači da financijske ustanove daju zajmove domaćim poduzećima. Prodaja banaka strancima, bez utvrđivanja prikladnih mjera sigurnosti, može omesti rast i stabilnost. 6. Rijetko se vraća povjerenje u politike koje vode gospodarstvo u duboku depresiju. MMF koji je uporno nastojao na politici stege snosi velik dio odgovornosti za krizu. 7. Treba pronaći bolji način za rješavanje stanja kao što je argentinska kriza. Bio je toj moj argument u doba krize u jugoistočnoj Aziji, a MMF ga je pobijao, dajući prednost strategiji megazajmova. Danas MMF napokon priznaje da treba proučiti i druga rješenja", piše Joseph Stiglitz. Napis je objavljen u suradnji s 'Project Syndicate'.