IT-18.I. LA REPUBBLICA- AMERIKANCI I UHIĆENI TALIBANI

odavstvo/pravosuđe ITALIJA LA REPUBBLICA 18. I. 2002. Civilizirana Amerika i kavezi za talibane "U kavezima za kokoši koje su podigli marinci u bazi Guantanamo, gdje 120 Afganistanaca i Arapa čeka saznati što će Washington učiniti s njima, počela je ovih dana druga faza operacije 'Enduring Freedom', rata za oslobađanje svijeta od kuge islamskog terorizma. Počela je bez bombi i navođenih raketa, ne u Iraku, Somaliji, ili Jemenu, nego na Kubi, s bezopasnim i nenaoružanim vojnim transportom koji putuje od Kandahara do Kariba kako bi pravosuđu Sjedinjenih Država predao već poražene i nemoćne ljude. A od toga kako će se postupati s tim ljudima, od toga kakva će pravda biti pružena, Amerika i mi koji smo uz nju, otkrit ćemo je li vojna i tehnološka nadmoć, pokazana na bojnom polju, i pravosudna i moralna nadmoć, te da rat nije bio osveta, nego lekcija o pravdi i jednakopravnosti, ona koja od jučerašnjih barbara pravi 'cives romani' i sutrašnje saveznike. (...) Na žalost, prve službene izjave američkih čelnika izgleda da odaju iskušenje preziranja, osjećaj da su bradonje u kavezima 'aliens' izvan ljudske zajednice. 'Tuže se da se prema njima loše odnosimo, no odnosimo se bolje prema njima nego što bi se prema njima odnosili u Afganistanu', nasmijao se ministar Rumsfeld, kao da je odnos talibana spram zatočenika mjera kojom se treba mjeriti druge. Do sada je službeno stajalište Washingtona da nemaju pravo na zaštitu Ženevskih sporazuma iz 1949., jer nisu vojnici, nego 'ilegalni borci', protivno onome što kaže UN koji za njih traži status vojnika. A njihova se suđenja trebaju odviti pred novim posebnim sudovima koje je stvorio Bush ukazom od 13. studenog, bez jamstava obrane koja postoje i na ratnim sudovima, što je rasrdilo čak i vrlo nesubverzivnu ABA-u, američko društvo odvjetnika.(...) U zapadnjačkim javnim mnijenjema, u Europi ali već i u Americi, dvojbe i kritike nesmiljeno rastu, obrnuto razmjerno vojnoj napetosti i neugodnom produljivanju uzaludnog lova na Osamu i Omara. Europske vlade, barem one bistrije i manje servilne, poput francuske i engleske, upoznaju Washington sa svojim zabrinutostima glede ove 'pravosudne faze', i postupanja sa zarobljenicima bilo u Afganistanu, gdje su povjereni mjesnim 'warlord-ovima', pobjedničkim vođama bandi, bilo na Kubi. (...) Čak su i na Nuernberškom suđenju, a potom na suđenju Eichmannu, gdje je krivnja nacističkih hijerarha bila i očita, saveznici prihvatili dug, naporan službeni postupak koji je služio potvrđivanju jedine izvorne civilizacijske superiornosti našeg svijeta, jamstva prava. Ne bi se trebalo u islamskom svijetu potaknuti sumnja da se prema nacistima bolje postupalo, samo stoga što su bili etnički srodni. Izvanredne mjere sigurnosti su legitimne, jer je i opravdan strah od terorističkog napada pomoću kojega bi se tražilo oslobađanje zatvorenika. Guantanamo je savršeni kopneni ekvivalent ratnim brodovima na kojima je, na početku i nesretno, Bijela kuća mislila zatvoriti i suditi zatvorenike. No ta je zamisao, kao na venecijanskim galijama, bila odbačena i izabran je Guantanamo, otok na otoku. To je znak da odgovorni u američkoj administraciji (...) počinju shvaćati da će poslijeratno razdoblje biti odlučujuće, koliko i sam rat, da bi se dobila konačna bitka. Ako će se zatvorenici Guantanamoa vratiti kućama pričajući u afganistanskim džamijama i selima, koja ne bi napustili oni koji su ih bombardirali, priču o Americi velikodušnoj i pravednoj spram neprijatelja, kako su se u domovinu vratili zatvorenici nacisti i fašisti, dobilo bi se još jednu ključnu fazu 'Rata protiv terora'. 'Bushova doktrina' mora pokazati civilizirano lice Amerike, nakon što je pokazala i ono mrko vojno lice", piše Vittorio Zucconi.