HR-HRVATSKA-NATO-Politika HRVATSKA I NATO U 2003. GODINI Piše: Domagoj JankovićZAGREB, 18. prosinca (Hina) - Hrvatska se u godini na izmaku uhodanim ritmom nastavila približavati članstvu u NATO-u - u zemlji se provode obavezne
reforme, potpisana je Atlantska povelja, završen je prvi i započet drugi ciklus Akcijskog plana za članstvo (MAP), aktivno se sudjeluje u Partnerstvu za mir, a hrvatski dužnosnici sve češće spominju 2006. kao godinu kada bi mogao biti ostvaren jedan od najvažnijih strateških ciljeva hrvatske vanjske politike - ulazak u NATO.
Piše: Domagoj Janković
ZAGREB, 18. prosinca (Hina) - Hrvatska se u godini na izmaku
uhodanim ritmom nastavila približavati članstvu u NATO-u - u zemlji
se provode obavezne reforme, potpisana je Atlantska povelja,
završen je prvi i započet drugi ciklus Akcijskog plana za članstvo
(MAP), aktivno se sudjeluje u Partnerstvu za mir, a hrvatski
dužnosnici sve češće spominju 2006. kao godinu kada bi mogao biti
ostvaren jedan od najvažnijih strateških ciljeva hrvatske vanjske
politike - ulazak u NATO. #L#
Kronološki gledano, prvi značajniji događaj u političkim odnosima
Hrvatske i NATO-a u tekućoj godini zbio se u ožujku kada je Zagreb
posjetio glavni tajnik Saveza George Robertson i nakon sastanka s
premijerom Ivicom Račanom objavio da je Hrvatska u relativno
kratkom razdoblju ostvarila znatan napredak u približavanju NATO-
u. U to vrijeme u tijeku je bio prvi jednogodišnji ciklus MAP-a,
programa za potencijalne kandidate koji predviđa usklađivanje
standarda i kriterija s članicama Saveza na političkom,
gospodarskom, pravnom, sigurnosnom i vojnom planu.
Svega tridesetak dana kasnije, u Tirani su ministri vanjskih
poslova Hrvatske, Makedonije i Albanije, zajedno s američkim
državnim tajnikom Colinom Powellom potpisali Atlantsku povelju.
Ideja za takav dokument pojavila se nakon što je sedam od deset
članica Vilinuske skupine pozvano u punopravno članstvo Saveza, a
tri koje su ostale izvan tog kluba dogovorile su sa Sjedinjenim
Državama nastavak formalne suradnje u svom približavanju NATO-u.
Na hrvatsko inzistiranje u preambuli Povelje naglašava se da će se
tri zemlje za članstvo u Savezu procijenjivati prema individualnim
postignućima. Pored toga, dokument traži jačanje demokracije,
prava manjina, suzbijanje terorizma, prekograničnog kriminala i
oružja za masovno uništenje, nastavak započetih reformi oružanih
snaga i vojnu suradnju tih triju zemalja. Amerikanci su se svojim
potpisom na dokumentu obvezali pružati pomoć i potporu na tom
putu.
Sredinom rujna u Hvarskom kanalu održana je vježba "zajednički
pothvat" u kojoj je sudjelovalo 13 zemalja članica NATO-a i
Partnerstva za mir s 500 vojnika, deset brodova i pet zrakoplova.
Istoga mjeseca, krenuo je drugi godišnji ciklus hrvatskog
sudjelovanja u MAP-u. Hrvatska je u Bruxellesu predstavila
konkretne aktivnosti koje namjerava poduzeti u drugom ciklusu.
Radi se o rješavanju otvorenih pitanja sa susjedima i jačanju
bilateralne suradnje, pripremi hrvatskih borbenih postrojbi za
sudjelovanje u budućim mirovnim misijama UN-a, NATO-a i EU-a, te
preuzimanju aktivnije uloge na planu zaštite ljudskih prava,
povratka prognanika i izbjeglica i obnovi ratom uništenih kuća i
infrastrukture. Kao ključne točke unutarnjih reformi navode se
reforme pravosuđa i oružanih snaga. Prigodom predstavljanja drugog
godišnjeg plana MAP-a, veleposlanici NATO-a pozdravili su hrvatska
postignuća u provedbi prvog.
U pravilu je dosad trebalo čekati da zemlja kandidat za članstvo
ispuni tri godišnja ciklusa MAP-a prije dobivanja poziva za
punopravni ulazak, pa se Hrvatska nada da će se isto primijeniti i u
njezinu slučaju. Treći hrvatski ciklus bit će završen u ljeto 2005.
što pak otvara put da na prvom sljedećem summitu NATO-a (dakle
2006.) Zagreb dobije željenu pozivnicu. Takav su rasplet
posljednjih mjeseci javno spominjali i šef diplomacije Tonino
Picula i njegov zamjenik Ivan Šimonović.
(Hina) dj nab
(Hina) dj nab