PRESAĐIVANJE LICA MOGUĆE, ALI ZASAD JOŠ PREOPASNO

ZAGREB/LONDON, 20. studenoga (Hina) - Britanski znanstvenici misle da bi opasnosti od presađivanja lica bile prevelike u usporedbi s mogućom koristi za pacijenta, piše New Scientist. #L# Nagađanja u medijima da bi uskoro moglo biti obavljeno presađivanje lica potaknulo je sastavljanje izvješća u britanskome Kraljevskom društvu kirurga. U ovome trenutku najmanje je pet kirurških ekipa u svijetu zainteresirano za izvođenje takve operacije. Jedan od začetnika ideje, Peter Butler iz londonske bolnice Royal Free Hospital, tvrdi da ima deset pacijenata koji bi željeli presađivanje lica, a njegova ekipa vjeruje da su prevladali sve tehničke zapreke za takav postupak, ali upozorava da postoje mnogi problemi moralne, etičke i psihološke prirode koji bi se morali riješiti prije nego što netko obavi takvu operaciju. Ipak, u spomenutome izvješću središnje je pitanje bi li takva operacija uopće bila uspješna. "Čini se da je sam postupak vrlo opasan", stoji u izvješću. Kirurzi upozoravaju da lijekovi čiji je cilj izbjegavanje reakcije imunološkoga sustava pacijenta još nisu dovoljno pouzdani. Osim toga, svako deseto presađeno lice organizam pacijenta vjerojatno bi odbacio tijekom prve godine, a dugoročno bi broj odbacivanja mogao narasti i do 50 posto. Pacijenti bi morali uzimati velike količine snažnih lijekova za isključivanje imunološkoga sustava tijekom dužeg vremenskog razdoblja, a to podrazumijeva opasnost od dijabetesa, zaraze i raka. Visoke doze tih lijekova potrebne su zbog velike površine presađene kože, a poznato je da koža u takvim operacijama izaziva snažniju reakciju imunološkoga sustava nego kad je riječ o nekim drugim presađenim organima. Unatoč svemu tome, John Barker, znanstvenik specijaliziran za plastičnu kirurgiju na Sveučilištu Louisville u SAD-u, vjeruje da se opasnosti povezane s takvim lijekovima mogu prevladati, jer postoje tisuće ljudi s presađenim bubrezima koji koriste iste lijekove. Nadey Hakim iz londonske bolnice St. Mary, koji je sudjelovao pri prvom presađivanju ruke u 1998, slaže se s preporukama iz izvješća. Presađivanje lica i ruke imaju neke zajedničke karakteristike praktične prirode, ali su posljedice neuspjeha vrlo duboke. U slučaju neuspjeha presađivanja lica, pacijentu bi se lice donatora moralo skinuti i zamijeniti brojnim presađenim komadićima, pa bi se on našao u goroj situaciji nego prije presađivanja. Zbog toga se opasnost od odbacivanja tkiva mora smanjiti prije operacije. Kritičari presađivanja lica tvrde da bi se pacijent u svakom slučaju morao suočiti s brojnim problemima psihološke naravi. Izrazi lica bitan su dio našeg identiteta, a prilagodba na novo lice bila bi mnogo teža nego na novu ruku ili bubreg. U izvješću stoji da je vrlo teško predvidjeti psihološke opasnosti od presađivanja lica, iako nakon operacije pacijent najvjerojatnije ne bi izgledao poput donatora, a i njegovo bi se lice znatno izmijenilo. John Barker misli da se sve te nedoumice mogu riješiti tek nakon prvih presađivanja. (Hina) rug dgk