PARIZ, 1. listopada (Hina/AFP) - Četrdeset godina nakon smrti Jeana Cocteaua (1899.-1963.), Centar Georges Pompidou u Parizu odaje počast njegovom velikom talentu kroz bogatu retrospektivu "Jean Cocteau na tragu stoljeća", otvorenu
ovih dana.
PARIZ, 1. listopada (Hina/AFP) - Četrdeset godina nakon smrti Jeana
Cocteaua (1899.-1963.), Centar Georges Pompidou u Parizu odaje
počast njegovom velikom talentu kroz bogatu retrospektivu "Jean
Cocteau na tragu stoljeća", otvorenu ovih dana. #L#
Retrospektiva bi trebala vratiti pravu veličinu toj kompleksnoj
ličnosti, koja je bila predmetom nerazumijevanja.
"Ne postoje zidovi između različitih načina izražavanja", pisao je
Cocteau, čiji su eklekticizam neki smatrali rasipanjem.
Izložba, otvorena do 5. siječnja, obuhvaća 900 predmeta, od kojih
335 crteža, gotovo isto toliko fotografija, dvadesetak slika
poznatih umjetnika, pedesetak rukopisa, predmeta i skulptura te
tridesetak audiovizualnih instalacija.
Pjesnik, pisac, crtač, kritičar, koreograf, čovjek filma i
kazališta, voditelj francuske glazbene scene, avangardist i
neoklasicist, nepopravljivi monden i maskirani neznanac: svi
aspekti Cocteaua predstavljeni su kroz sedam tematskih dijelova
izložbe.
U uvodnom dijelu nalazi se tridesetak autoportreta pročišćenih
linija iz serije "Tajne Jeana Ptičara", koje je umjetnik nacrtao
1924. nakon smrti pisca Raymonda Radigueta, a otkrivaju simbiozu
između pisanja i crteža, karakterističnu za njegovo djelo.
Središnji dio izložbe, "Parade" i "Podudarnosti", predstavljaju
Cocteaua i njegovo doba: umjetnički Montparnasse, gdje radi uz
Guillaumea Apollinairea i Maxa Jacoba, Picassa i skladatelja Erika
Satiea, skandal vezan uz balet "Parade", njegove nesuglasice s
grupom Dada i "nesporazum" s književnikom Andreom Bretonom,
divljenje prema Picassu.
Slijedi niz velikih rezova i književno-grafičke inovacije koje
ilustrira časopis "Riječ", te djelo "Potomak" (1919.), koje na
izuzetno moderan način spaja napise i crteže.
Stav za vrijeme njemačke okupacije kvari mu imidž, jer kod
okupatora traži potporu kako bi izbjegao cenzuru. S druge strane,
on svjedoči u korist pisca Jeana Geneta, uzaludno se ponižava da bi
spasio Maxa Jacoba iz koncentracijskog logora i privlači kritike
pro-nacističkog časopisa "Je suis Partout".
Nezaobilaznog Cocteaua portretiraju najveći umjetnici, od
Modiglianija do Andyja Warhola, od Picassa, Mana Raya, do Dore Maar
i Raoula Dufyja.
Uz Cocteaua vidljivog u javnosti, na Francuskoj akademiji i
televiziji, postoji i "nevidljivi čovjek", koji se boji smrti,
skriva se u svojim "autoportretima bez lica" (1910.-1913.), iza
maski Antigone, Orfeja i mitoloških likova. Taj tjeskobni Cocteau
nalazi odmora u snu, izvoru inspiracije nadrealista, opijumu, ili u
djetinjstvu, primjerice u "Ljepotici i zvijeri" (1946.).
Projekcija "Ljepotice i zvijeri" te još četiri dugometražna filma
koja je Cocteau režirao, kao i filma "Neposlušna djeca", u režiji
Melvillea, prema Cocteauovu scenariju, upotpunit će
retrospektivu.
(Hina) pgo bnš
(Hina) pgo bnš