ZAGREB/LONDON, 29. rujna (Hina) - Nova tehnika ubrzavanja razmnožavanja genetski modificirane ribe mogla bi pridonijeti spašavanju ugroženih vrsta, poput atlantskoga lososa i pastrve Gila, objavili su znanstvenici.
ZAGREB/LONDON, 29. rujna (Hina) - Nova tehnika ubrzavanja
razmnožavanja genetski modificirane ribe mogla bi pridonijeti
spašavanju ugroženih vrsta, poput atlantskoga lososa i pastrve
Gila, objavili su znanstvenici. #L#
Dosad su se znanstvenici samo trudili da genetski modificirane
stanice pastrve uzgoje u živu ikru, piše Nature. "Drugi istraživači
sad će udvostručiti napore da to uspije i kod drugih vrsta", kaže
biolog Brendan McAndrew s britanskoga sveučilišta u Stirlingu.
Mala transgenska riba zebrica česta je u laboratorijima gdje
istraživači pomoću nje istražuju utjecaj gena na razvoj. Veće vrste
modificiraju se u komercijalne svrhe: losos je izmijenjen da bi bio
veći i preživio niske temperature.
No proizvodne tehnike spore su, skupe i nepredvidive. Metode koje
funkcioniraju na miševima ne uspijevaju proizvesti plodnu ribu.
"Ne uspijevamo pretvoriti matične stanice ribljega embrija u
jajašca i spermu", objašnjava Goro Yoshizaki s tokijskoga
ribarskog fakulteta.
Zato je Yoshizakijeva ekipa iz gonada nezrelih riba izdvojila
primarne stanice (PGC) od kojih se stvaraju samo spolne stanice.
Znanstvenici su maksimalno deset takvih stanica modificiranih tako
da stvaraju zelenu fluorescentnu markersku bjelančevinu, usadili u
74 pastrve (Oncorhynchus mykiss).
U 16 slučajeva stanice su migrirale u gonade, gdje je zelenkasti
sjaj otkrio da se pretvaraju u jajašca ili spermu. Nakon normalne
oplodnje 4 posto tih spolnih stanica razvilo se u živu ikru.
Uspješnost je niska, ali mogla bi se poboljšati implantiranjem PGC-
a u sterilnu ribu, nagađa Yoshisaki.
Ta je tehnika dvostruko brža od konvencionalne metode u kojoj se
genetski modificirana riba odabire nakon dodatnoga ciklusa
razmnožavanja. "To je bio dug proces", kaže razvojni biolog Yaniv
Hinits s londonskoga Kraljevskog koledža. Pastrvama treba godinu
dana da sazriju, a jaja polažu jednom na godinu.
Ta bi metoda mogla pomoći u zaštiti ugroženih vrsta ribe. Riblja
jajašca i embriji preveliki su da prežive zamrzavanje pa ih se ne
može sačuvati. PGC je manji. "Moralo bi biti moguće zamrznuti ih i
ponovno oživjeti"; kaže McAndrew. Spremljeni PGC mogao bi se
dovesti do zrelosti u surogatima iz drugih vrsta, dodaje
Yoshizaki.
Te bi stanice mogle zadovoljiti i svjetske potrebe za sushijem.
Tunin PGC na primjer, mogao bi se presaditi u sterilnu skušu. Manju
je ribu jeftinije čuvati, a brže bi proizvela veće količine tunine
sperme i jajašaca. Mlađ bi se mogla iz uzgajališta puštati u more,
kaže Yoshizaki.
(Hina) vm dgk
(Hina) vm dgk