HRVATI SU GOSTOLJUBIVI, VOLE TITULE, A PONEKAD SU KORUMPIRANI

Slavoljub Leko, stalni dopisnik Hine iz Washingtona WASHINGTON, 27. srpnja (Hina) - Hrvati su topli i gostoprimljivi domaćini svojim poslovnim partnerima, a u poslovanju s njima valja računati da vole formalnosti i titule, ali i da ćete ponekad morati posebno nagraditi ponekog službenika da bi obavio svoj posao, piše američka autorica o poslovanju s Hrvatima.#L# "Hrvati vole formalnosti", piše autorica Elizabeth Urech o poslovnim običajima Hrvata u svojoj knjizi "Govoreći globalno" (Speaking Globaly). "Hrvati su veoma osjetljivi na uporabu titula, kao što su profesor, doktor i drugih profesionalnih stupnjeva." "Ako pojedinac ima više od jednog akademskog stupnja, upotrijebite važniji", savjetuje Urech američke poslovne ljude kako da pristupe Hrvatima, ako žele napraviti posao. Ocrtavajući psihologiju poslovnih ljudi koja se neminovno pokazuje i kao nacionalna psihologija Urech kaže da su Hrvati "veoma topli i gostoljubivi domaćini". Potom gledajući stvari iz svojega američkog kuta upozorava Amerikance da se ne iznenade ako budu pozvani doma ili u razgledanje grada, a potom nakon nekoliko pića dobiju srdačno tapšanje po ramenu od svojih hrvatskih domaćina. "To je njihov mediteranski temperament", kaže ona. Znajući da je poslovanje prije svega odnos među ljudima i da sklapanje posla ne ovisi samo o kvaliteti i cijeni robe ili usluge nego i o tome kako pristupate poslovnom partneru kao čovjeku Urech je napisala knjigu u kojoj Amerikancima predstavlja 48 zemalja i njihovih poslovnih običaja i važnost takvih stvari kao što je točnost, uporaba imena, odijevanje i ponašanje prema ženama. Drugo izdanje njezine knjige "Govoreći globalno" izlazi u listopadu 2003., a nastojeći pomoći čitateljima da primjere svoje ponašanje ljudima diljem svijeta u njega je unijela prikaze dvanaest novih zemalja, među kojima i Hrvatske. Prikaz Hrvatske je, ljubaznošću autorice, stavljen na raspolaganje Hini prije izlaska knjige iz tiska. Urech je 15 godina u Švicarskoj obučavala najviše direktore i profesionalce u tvrtkama poput Amgena, Nestlea, Dowa, Rochea i UBS- a kako komuniciraju s autoritetom, samouvjerenošću i lakoćom. Sada je u Chicagu otvorila ured "Speaking Unlimited, Inc." kako bi američkim tvrtkama ponudila pomoć u stjecanju vještine poslovne komunikacije. Urech nudi vrlo praktične savjete američkim poslovnim ljudima kako pristupiti hrvatskom poslovnom čovjeku, kako ga oslovljavati, kako nazdraviti, kako se odjenuti, gdje treba biti na oprezi i što treba svakako izbjegavati. Odmah na početku Amerikanac treba shvatiti da vrijeme ne vidi jednako kao Hrvat. "Mada vi trebate biti uvijek točni, Hrvati će možda kasniti. Očekujte da ćete čekati oko 15 minuta", upozorava ona točne Amerikance kako ne bi pomislili da od sastanka nema ništa. U tom i drugim slučajevima radi se samo o razlikama u kulturi saobraćanja i različitim pristupima poslovanju kod različitih naroda koje treba razumjeti da bi se izbjegli nesporazumi i mogući neuspjesi. Ako ćete slijediti hrvatske poslovne običaje valja vam svakako imati vizit-karticu, koju u Hrvatskoj ima svatko od taksista do direktora, a na poslovnom sastanku trebate ih međusobno razmijeniti i "ostaviti da stoje na stolu". Odijevanju Urech posvećuje posebnu pozornost. Strani poslovni ljudi trebaju se odijevati formalno, savjetuje ona. Kod Hrvata, stanje je nešto kompliciranije. Stariji i ozbiljniji poslovni ljudi odjenut će se formalno, muškarci u odijela i kravate, a poslovne žene nose odijela ili haljine, ali i visoke pete. "Posebice u glavnom gradu Zagrebu, poslovni ljudi se odijevaju veoma pomodno i kupuju skupe detalje poput satova, torbi, šalova i nakita", piše Urech. "Vidjeti i biti viđen je važno", daje ona crtu hrvatskog nacionalnog duha. Ipak, formalnost otpada kod mlađe "anti-establishment" generacije koja se na poslovnim sastancima može pojaviti odjevena ležerno, u traperice i s neobičnim kravatama i detaljima. Nazdravice su obavezne kod Hrvata, ako je posao zaključen, a i na početku ručka i večere, piše Urech. Pri tome savjetuje Amerikance da Hrvata kod kucanja u čašu gledaju ravno u oči jer je suprotno znak nepristojnosti i neiskrenosti, a ne da, kako često čine, odvrate pogled. Nije nevažno ni tko gdje sjedi za stolom. Hrvatski domaćin je osjetljiv na to tko sjedi tik do stranog poslovnog čovjeka jer je "zadovoljstvo sjediti do njega/nje", opaža Urech objašnjavajući to činjenicom da su Hrvati "veoma impresionirani titulama, obrazovanjem, imenom tvrtki i vezama". Hrvati imaju dobar smisao za humor, i pozdravit će vesele primjedbe koje opuštaju atmosferu. Neće očekivati da govorite hrvatski, ali će biti sretni i štovati vas ako naučite par hrvatskih riječi poput "dobro jutro" ili "kako ste", kaže Urech. ŠTO TREBA STROGO IZBJEGAVATI PRI SUSRETU S HRVATIMA Autorica daje i nekoliko savjeta Amerikancima što da u komunikaciji s Hrvatima strogo izbjegavaju kako ne bi došlo do težih nesporazuma. "Izbjegavajte hrvatsku politiku", je prvi savjet američkim poslovnim ljudima. "Hrvati su krajnje tvrdoglavi glede povijesnih i političkih aspekata nedavnog rata sa Srbijom koji je vodio neovisnosti Hrvatske. Najbolje je ne davati nikakvo mišljenje o tome." I druga preporuka: "Molim da pribilježite da je njihov jezik hrvatski, a ne srpsko-hrvatski". Urech u svojoj knjizi na stranicama posvećenim Hrvatskoj upozorava i na druge hrvatske običaje, simpatične i manje simpatične. Tako kaže da poslovna žena treba u Hrvatskoj očekivati da "muškarci otvaraju vrata, izvlače stolce za njih, a povremeno i bulje u njih pa čak i očijukaju s njima". Lijek za to je "profesionalno i donekle rezervirano držanje koje će odvratiti pozornost". Urech savjetuje da se, ako se postigne sporazum to pismeno zabilježi. "Budite sigurni da ta osoba ima ovlasti da odobri sporazum budući su mnogi Hrvati skloni pretjeravati kako bi ostavili dojam, i mogu ponuditi nešto što ne mogu osigurati". Još jedan važan savjet američkim poslovnim ljudima tiče se hrvatske korumpiranosti. Urech je vidi kao posljedicu činjenice da je Hrvatska neovisna tek od 1991. pa se demokratski mentalitet još razvija. "Mnogi birokrati na nižim razinama još očekuju uslugu ili nagradu, posebice za proslijeđivanje administrativnog posla kroz sustav, što je preostatak bivšeg komunističkog režima", kaže ona. (Hina) sl dv