ZAGREB, 4. srpnja (Hina) - Naklada "Ljevak" objavila je hrvatski prijevod "Etike" Nicolaija Hartmanna, njemačkoga filozofa s početka prošloga stoljeća, nastavljajući tridesetogodišnju tradiciju Filozofske biblioteke u sklopu koje su
objavljena mnoga važna djela europske filozofske misli.
ZAGREB, 4. srpnja (Hina) - Naklada "Ljevak" objavila je hrvatski
prijevod "Etike" Nicolaija Hartmanna, njemačkoga filozofa s
početka prošloga stoljeća, nastavljajući tridesetogodišnju
tradiciju Filozofske biblioteke u sklopu koje su objavljena mnoga
važna djela europske filozofske misli. #L#
Nicolai Hartmann (1882.-1950.) profesor filozofije u Marburgu,
Koelnu, Berlinu i Goettingenu, započeo je svoj filozofski put kao
novokantovac a nastavio kao fenomenolog Husserlove škole,
napisavši značajna djela iz gotovo svih filozofskih disciplina,
spoznajne teorije, ontologije, etike, filozofije prirode i
estetike.
Još ranije je u istoj biblioteci nekadašnjega izdavačkog poduzeća
"Naprijed" objavljeno glavno i najpoznatije Hartmannovo djelo -
"Osnovne crte jedne metafizike spoznaje".
Hartmannovu "Etiku" koja je prvi put objavljena 1926., uz
Aristotelovu "Nikomahovu etiku" i Kantovu "Kritiku praktičkog uma"
i "Metafiziku ćudoređa", mnogi smatraju najljepšim i
najsveobuhvatnijim djelima praktične filozofije.
Naime, još od Aristotela filozofija se dijeli na dva dijela
teorijski (fizika, matematika i metafizika) i praktični (etika,
politika i ekonomika).
Opisi moderna čovjeka koje je Hartmann dao početkom prošloga
stoljeća u uvodu "Etike" i danas odzvanjaju istom jačinom.
"Moderan čovjek nije samo u nemiru i žurbi, on je također otupio, on
je blaziran, njega ništa više ne uzdiže, ne zahvaća, ne dohvaća u
njegovoj najunutarnjijoj sferi", pisao je Hartmann, napominjući
kako čovjeku "nedostaje mira i kontemplacije", kako je to život
"nespokojstva i žurbe, natjecanja bez cilja i promišljenosti".
"Tko se načas zaustavi, u sljedećem je času već prevladan. I kao što
se smjenjuju zahtjevi izvanjskog života, tako se smjenjuju i
dojmovi, doživljaji i senzacije. Uvijek gledamo ono najnovije,
nama vlada ono posljednje, a pretposljednje je zaboravljeno, još
prije nego je pravo viđeno, da ne govorimo pojmljeno. Živimo od
senzacije do senzacije. I naše ulaženje u stvar je površno, naši se
vrijednosni osjećaji otupljuju u lovu na ono senzacionalno",
upozoravao je Hartmann, koji se zauzimao za "buđenje vrijednosne
svijesti".
Prevoditelj "Etike" (798 str.) Marijan Cipra smatra kako unatoč
pokušaju uspostavljanja etike fenomenološkoga stajališta
(Hartmann i Scheler) u 20. stoljeću ostao je dominantan stav o
nemogućnosti etike, a povijesnom se zbiljom, kako napominje, šire
moralni skepticizam, cinizam i nihilizam.
Pogovor Hartmannovoj "Etici" - Kriza etike u moderni i Hartmannova
etika, napisao je Hotimir Burger.
(Hina) mc mć
(Hina) mc mć