ZAGREB, 29. svibnja (Hina) - Marija Petković, koju će 6. lipnja u Dubrovniku u tijeku pontifikalne mise papa Ivan Pavao II. proglasiti blaženom, rođena je 10. prosinca 1892. u Blatu na Korčuli, u najvećoj župi dubrovačke biskupije,
koja je tada imala gotovo 10.000 stanovnika.
ZAGREB, 29. svibnja (Hina) - Marija Petković, koju će 6. lipnja u
Dubrovniku u tijeku pontifikalne mise papa Ivan Pavao II.
proglasiti blaženom, rođena je 10. prosinca 1892. u Blatu na
Korčuli, u najvećoj župi dubrovačke biskupije, koja je tada imala
gotovo 10.000 stanovnika.#L#
Iako je njezina obitelj bila dobrostojeća i vrlo ugledna, a na
zemlji njezina oca, koja je zauzimala četrnaesti dio otoka, radilo
700 "kolona", Marija je zarana upoznala nevolje siromašnih,
napuštenih i staraca, kojima se kasnije posvetila, skrbeći se o
njima u domovini i svijetu.
Blato je na početku prošloga stoljeća bilo ratarska općina, većina
je zemlje bila u rukama malobrojnih obitelji i crkvenih ustanova,
tako je većinu stanovništva činilo brojno seljaštvo, koje je
obrađivalo tuđu zemlju.
Prvi svjetski rat doveo je do pogoršanja gospodarske situacije, a
posebno na otocima, budući da je većina muškaraca bila po raznim
bojištima. Otok su pogodile i razne bolesti, a osobito je bila
pogubna "španjolica", koja je u Blatu ostavila za sobom velik broj
sirota i sirotica.
U autobiografskim bilješkama Marija piše vrlo lijepo o svojoj
obiteljskoj sredini. Bila je u kući "kao u samostanu". Otac je bio
kao neka svetinja. U njezinim očima bio je jednostavan i osobito
milosrdan prema siromasima.
Prvih godina života pokazivala je suosjećanje i razumijevanje
prema sirotoj djeci. U školu je pošla kao petogodišnje dijete, pa
svoj kućni vjerski odgoj pojačava vjeronaukom u školi. Od
četrnaeste godine počela je sve više tražiti samoću da može čitati
duhovne knjige.
U biografskoj knjizi "U znaku ljubavi" o. Atanazije Matanić, inače
vicepostulator, navodi da je dan prve svete pričesti bio za Mariju
od presudne životne važnosti. Od toga dana 1905. do 1919., kada
konačno napušta rodni dom kako bi se potpuno posvetila djelima za
Boga i bližnjega, kako napominje, nije teško opaziti i slijediti
divljenja vrijedan Marijin "uspon u žaru, predanju i
velikodušnosti".
Marija je 1906. postala članicom i prvom tajnicom društva "Kćeri
Marijinih", što ga je prigodom pastirskoga pohoda ustanovio u Blatu
dubrovački biskup Josip Marčelić, za koje se smatra da je presudno
utjecalo na Marijin duhovni put.
Iste godine zbio se drugi prevažni događaj u Marijinu životu koji je
ona nazvala posvetom Isusu.
Godine 1914. osnovala je "Udrugu Dobrog Pastira", a godinu dana
kasnije "Društvo Katoličkih Majki".
U svojoj petnaestoj godini počela je poučavati siromašnu djecu.
Radila je to u Babini, sjeveroistočno od Blata, gdje su njezini
imali posjed.
U kuću sestara Službenica milosrđa ušla je 25. ožujka 1919. Svoje
ime pod kojim će je Papa kao prvu ženu Crkve u Hrvata uzdignuti na
čast oltara - Marija Propetog Isusa Petković, dobila je od biskupa
Marčelića u prigodi prvoga redovničkog ređenja 14. listopada
1920.
Iskustvo u radu i osnivanju katoličkih društava, kao i odluka
biskupa, pomogli su Mariji Petković da napiše Ustanove za
nastajanje Družbe Kćeri Milosrđa, koja je utemeljena 4. listopada
1920. u Blatu, s posebnom svrhom služiti najpotrebnijim, posebice
siromašnoj djeci i siročadi.
Rad te redovničke zajednice u početku se širi po domovini, a od
1940. Marija razvija veliko misijsku djelatnost u Južnoj Americi.
Skrbeći se o siromašnoj djeci, Marija se obraćala i Svetom Ocu, papi
Piju XI. te s članicama Družbe poduzimala putovanja skupljajući
hranu i novac po zemlji.
Put ju je 1922. doveo i do Beograd, gdje im je "Kulturno društvo
gospođa" obećalo novčanu pomoć koju nije moglo izdati bez potpisa
Nikole Pašića, predsjednika Vlade. Ali tada se, kako navodi u
spomenutoj knjizi o. Atanazije, dogodilo nešto neobično.
Predsjednica spomenutog društva predstavila ih je Pašiću, rekavši
da su to "naše sestre". Marija, misleći da je ona htjela reći da su
one srpske i pravoslavne sestre, odmah je reagirala: "Ne, mi smo
katoličke i hrvatske sestre, rođene u Dalmaciji, a podanici smo
Jugoslavije". Nešto kasnije kad joj za novčani prilog rečeno da se
"izgubio", a predsjednica društva pitala zašto je to izjavila,
Marija je odgovorila: "Prije izgubiti tu 100.000, nego se prodati i
reći laž te zanijekati da sam katolkinja".
Nakon izvanrednog misijskog uspjeha i širenja Družbe po Južnoj
Americi, kamo su članice Družbe krenule 1936., a Marija Petković
1940., godine 1951. posjetila je Rim u nakani da Družba dobije
papinsko odobrenje. Kongregacija za redovnike odobrila je i
potvrdila Družbu krajem 1956.
Marija Propetog Isusa Petković umrla je 9. srpnja 1966. u Rimu na
glasu svetosti. Postupak za beatifikaciju koji su vodili
postulator o. Paolo Lombardi i vicepostulator o. Atanazije Matanić
otvoren je 28. veljače 1989., a službeno je zaključen 20. lipnja
1997.
Prijenos zemnih ostataka Marije Propetog Petković iz Rima u rodno
Blato obavljeni su 21. studenoga 1998.
U nazočnosti pape Ivana Pavla II. u Vatikanu je 20. prosinca 2002.
dovršen postupak za proglašenje blaženom Marije Propetog Petković.
Tada su proglašeni dekreti o njezinim čudesima, budući da su još 5.
srpnja 2002. bili proglašeni dekreti o njezinim herojskim
krepostima.
Naime, 26. kolovoza 1988. dogodio se težak sudar peruanske
podmornice "Pacocha" i japanskog ribarskog broda. Dok se
podmornica strmoglavo potapala, natporučnik bojnog broda zazvao je
Službenicu Božju Mariju Propetog Petković. Dio mornara koji se
bacio u vodu ostao je neozlijeđen, a zarobljena 22 mornara u
podmornici spasila su se.
Kćeri Milosrđa, prva izvorna hrvatska franjevačka družba, koju je
osnovala Marija Propetog Petković danas ima 450 članica, koje
djeluju na tri kontinenta u dvanaest država.
Središnja kuća Družbe je u Rimu, a provincijsko središte u
Zagrebu.
(Hina) mc vl
(Hina) mc vl