DW 28. III. TKO ĆE PLATITI OBNOVU IRAKA

DEUTSCHE WELLE - DW 28. III. 2003. Tko će platiti obnovu Iraka, a tko će uletjeti u unosne poslove Iako bi mnogi htjeli drukčije, rat u Iraku tek je na početku. No već sada se lome koplja oko toga tko će obnoviti Irak. Ili bolje rečeno tko će prvo osigurati novac, a tko će prvo dobiti posao: to su dva vrlo bitna pitanja o kojima se ipak razgovara iza kulisa - kako ne bi izgledalo kako je nekoj od strana, nekom od poduzeća stalo samo do ratnog profita. Već sada ima onih kojima je rat 'zlatna koka', a riječ je o zaljevskim državama kojima samo vrtoglavi rast cijena sirove nafte donosi lijepu ekstradobit. Drugi izvor navodi Franz Reichwein, koji je za saveznu agencije za vanjskotrgovinske informacije u Dubaiju promatra gospodarska zbivanja u Perzijskom zaljevu: = Tome valja dodati da američka vojska za pretovar robe u velikoj mjeri koristi pomorske i zračne luke zaljevskih država, a za to plaća i odgovarajuće pristojbe. I opskrba gorivom američkih snaga stiže iz tamošnjih rafinerija, tako da te zemlje zarađuju.' Reichwein ne navodi koliko. Naravno da Iraku susjedne zemlje očekuju da će i nakon rata, kod obnove, uzeti dio svog kolača, pitanje je samo tko će taj prvi kolač platiti. Za razliku od njemačke ministrice za razvojnu pomoć i gospodarsku suradnju Heidemarie Wieczorek Zeul drži onaj tko ruši mora i porušeno i izgraditi, dok američki ministar obrane Donald Rumsfeld ne misli da su Sjedinjene Države odgovorne za obnovu Iraka. = Mi snosimo samo odgovornost za to da zemlju uputimo na pravi put, naglašava Rumsfeld plemenite namjere Washingtona. Obnovu američka vlada želi naplatiti od prihoda iz UN-ovog programa 'Nafta za hranu', kao i iz dobiti od prodaje iračke nafte, zatim od zamrznute imovine sadašnjeg bagdadskog režima u inozemstvu i, naravno, novcem prijateljskih država. USAID je doduše već osigurao proračun od 600 milijuna dolara za Irak, ali strogo je namijenjen obnovi infrastrukture vezane uz proizvodnju i distribuciju nafte. Za gašenje požara na naftnim izvorima posao je već dodijeljen tvrtki matičnoga koncerna Halliburton, a tu je nekad vodeću ulogu imao američki dopredsjednik Dick Cheney. Koncesiju za upravljanje lukom u Um Qasru također je dobila jedna američka firma. Stoga pitanje glasi kakve šanse za dobivanje unosnih poslova imaju tvrtke koje nisu američke. Britanska se ministrica trgovine Patricia Hewitt nada da Washington neće zaboraviti tko im je glavni oslonac u ratu protiv Iraka. Ona je svoja očekivanja ovako obrazložila: = Britanska poduzeća imaju duge poslovne veze sa Sjedinjenim Američkim Državama i mogu im ponuditi ekspertize. Zbog toga vjerujem da će mnoge naše tvrtke sudjelovati. Britanci su nakon posljednjeg Zaljevskog rata prošli prilično mršavo. Na obnovi ratnih šteta u Kuvajtu zaradile su prvenstveno američke tvrtke. Po načelu tko je bliže vatri taj se i grije, Zaljevske se države pripremaju čak i za ulaganja u Iraku što potvrđuje i njemački ekonomski stručnjak Franz Reichwein: = Tamo se već špekulira s cijenama nekretnina u Bagdadu. U Dubaiju je već uspostavljen investicijski fond za Irak. Kuvajćani žele kupiti vikendaške placeve kod iračke luke Basre. Irak je zemlja koja obećava, objašnjava Fatil Jalabil, dopredsjednik renomiranog londonskog Centra za globalna energetska istraživanja: = Irak nakon Sadama može izaći samo kao novi svjetski div u proizvodnji nafte. Prije posljednjeg Zaljevskog rata irački su kapaciteti bili tri i pol barela nafte dnevno. Njegove utvrđene i pristupačne rezerve Iraku dopuštaju da s lakoćom udvostruči taj kapacitet. (DW)