VOA 27. III. KAKO ĆE SE ZAŠTITITI IRAČKA ARHEOLOŠKA NALAZIŠTA

GLAS AMERIKE - VOA 27. III. 2003. Zaštita iračkih arheoloških nalazišta. Prilog Davida McAlaryja. Među znanstvenicima i povjesničarima vlada zabrinutost da bi rat u Iraku mogao nanijeti ogromnu štetu njegovim arheološkim bogatstvima. Dobar dio iračkog kulturnog nasljeđa opljačkan je u posljednjih 12 godina. U ovom ratu je američkim vojnim čelnicima rečeno da izbjegavaju gađati mjesta od arheološke vrijednosti kako bi se sačuvalo ono što već nije opustošeno. Irak je drevna Mezopotamija, zemlja zvana 'kolijevka civilizacije'. McGuire Gibson, arheolog sa Sveučilišta Chicago, kaže da je to 'područje prvih obradivih polja i naselja, početaka pisma i prvih monumentalnih djela arhitekture'. 'Tradicionalno, postoji devet ili deset kriterija prema kojima se određuje civilizacija. Mezopotamija ih je sve imala, i to ranije negoli bilo koja druga mjesta.' Dokaze o gotovo deset tisuća godina staroj povijesti Mezopotamije nalazimo na tisućama mjesta po cijelom Iraku, veliki dio nje nikad nije bio dokumentiran. Cijela je zemlja, kaže McGuire Gibson, jedno veliko arheološko nalazište. Znanstvenici procjenjuju da Irak ima stotine tisuća lokacija od arheološkog interesa. Gospodin Gibson i drugi nedavno su američkim vojnim dužnosnicima predočili popis od četiri tisuće najvažnijih koje u napadima treba izbjegavati i sačuvati. U američkom ministarstvu obrane rečeno je da će se toga pridržavati, ali upozoreno je i da bi ta mjesta mogla iračkim čelnicima biti privlačna za prikrivanje njihovog oružja. Neki vojni analitičari predviđaju da bi Sadam Husein upravo to mogao učiniti jer je svjestan od kolikog su kulturnog značenja ti lokaliteti. Iskustva iz Zaljevskog rata 1991. ipak pružaju nade. Šteta nanesena povijesnim mjestima bila je relativno laka i mala, jer su saveznički zrakoplovi izbjegavali ona najvažnija. No, arheolog John Malcolm Russell s Massachussetts Art Collegea mišljenja je da će pravi problemi nastati tek po završetku sukoba: = Teško ekonomsko razdoblje koje je uslijedilo nakon Zaljevskog rata 1991. godine, izazvalo je val pljačke arheoloških nalazišta. To je bio najdestruktivniji aspekt rata u Zaljevu. Na tisuće je predmeta, ističu povjesničari umjetnosti, tada nestalo na međunarodnim tržištima umjetnina. Nemoćno iračko ministarstvo za umjetničke starine, nekada budni čuvar tih vrijednih izvora, nije moglo zaustaviti pljačku i haranje. Financijski stresovi izazvani embargom Ujedinjenih naroda prisilili su ministarstvo na otpuštanja čuvara u muzejima i na lokalitetima. Mnogi su stručni članovi osoblja ministarstva, dodaje gospodin Russell, otišli za poslom u susjedne zemlje. Nisu nestali predmeti, ističe on, tako veliki gubitak za Irak, jer njih Irak u muzeju obilje ima. Najveća je šteta nanesena svima nama zbog nepovratnog nestanka konteksta tih predmeta na arheološkim nalazištima, povijest njihova nastanka. Ono što je problemu još više doprinijelo, bila je hitna potreba Iraka za hranom, koja je dovela do navodnjavanja novih polja u južnim pustinjskim područjima. Tako su eliminirana nalazišta koja bi u normalnim vremenima bila pošteđena. Gospodin Russell izražava bojazan da će se isto ponoviti i nakon ovog sukoba: 'Što će se dogoditi ako iračka vlada oslabi tijekom kampanje čije trajanje je vrlo neizvjesno? Hoće li mreža pljačkaša ponovno proraditi? I poslijeratno razdoblje potpuno je nepoznato.' Kako bi se izbjegla repriza svega već viđenog prije desetak godina, arheolozi od vlada zemalja traže da čuvaju i štite iračke povijesne lokalitete. McGuire Gibson sa Sveučilišta Chicago poručuje onima koji preuzmu kontrolu nakon sukoba da se pridržavaju iračkog zakona o umjetninama. I poziva ih da podrže ponovno osnivanje Ministarstva za umjetničke starine kako bi njegovo stručno osoblje moglo procijeniti ratne štete i organizirati njihovo spašavanje: 'Nadam se da će ovaj rat brzo završiti i da ćemo onda moći, komad po komad, prošlost te zemlje opet sastaviti.' (VOA)