RFE 18. III. BALKAN IZVAN FOKUSA WASHINGTONA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 18. III. 2003. Sa stručnjakinjom za Balkan rimskog časopisa za geostrateške studije Limes Margheritom Paolini razgovor vodio Nikola Gurović. Narod Srbije je odlučan da ne izgubi demokraciju, ali ga ne možemo prepustiti samome sebi, kaže za Radio Slobodna Europa Margherita Paolini. Po njenoj procjeni, Srbija će nastaviti smjerom koji je postavio premijer Zoran Đinđić. Za Beograd i Podgoricu bi najbolje bilo da zajednički krenu prema europskim integracijama, a glavni problemi Bosne i Hercegovine su slaba središnja vlast i fatalna privlačnost Republike Srpske i Srbije. Gospođa Margherita Paolini više od desetljeća bavi se problemima jugoistočne Europe, najprije u talijanskom ministarstvu vanjskih poslova, a potom u časopisu za geostrateške studije Limes iz Rima, kojeg se svrstava među najuglednije publikacije te vrste u Europi. Na početku našeg razgovora napominje da će sve bliži rat u Iraku imati ozbiljne posljedice i na Balkan, kao i na ostale zemlje, jer će značajan rast svjetskih cijena nafte utjecati na ukupna gospodarska kretanja. Na sugestiju da su SAD i Europska unija posljednjih mjeseci zaokupljene drugim krizama, pa možda ne nalaze način brzog i učinkovitog djelovanja na prostoru zapadnog Balkana, gospođa Paolini kaže: = Bojim se da se već dvije ili tri godine Balkan pomaknuo iz fokusa Sjedinjenih Država koje su odlučile da brigu o regiji prepuste Europskoj uniji. Balkanu nije potrebna izravna pomoć, već investicije i tehnička potpora i, da tako kažem, određena pozornost. Na iračku krizu je utrošeno mnogo vremena, a bojim se utrošit će se i mnogo novaca koji su važni za Balkan. Europa treba krenuti s politikom koja će biti ekspanzivnija prema istoku, treba predvidjeti integraciju regije u pogledu industrijskih zona, bescarinskih područja i zaštite okoliša prije nego što dođe do same političke integracije. Na pitanje kako može službeni Rim pomoći zemljama bivše Jugoslavije u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala zbog dragocijenog talijanskog iskustva, naša sugovornica iznosi kao primjer napredak ostvaren u Albaniji zahvaljujući velikoj potpori Italije. Kao i u Albaniji, koja je prije nepune dvije godine bila beznadan slučaj, i s ostalim zemljama regije mogla bi se izgraditi mreža koja bi povezala obavještajne službe i nadzorna i gtonidbena tijela. = Slučaj je složeniji s Bosnom i Hercegovinom jer je razdrobljena, i s Kosovom gdje su nužne vojne mjere na održavanju sigurnosti. Zamoljena za komentar ocjene jednog beogradskog analitičara da su hici u premijera Zorana Đinđića srušili nadu da Srbija može postati normalna, Margherita Paolini ističe: = Držim da je srpski narod odlučan da ne izgubi demokraciju, ali ne možemo ga prepustiti samome sebi. Imam dojam da su data mnoga obećanja, ali je malo toga ostvareno. Slab izborni odaziv govori da su građani očekivali više i od svojih čelnika i od Europe. Taj začarani krug mora se razbiti posvećujući iznova pozornost Srbiji izvana kako bi se stanovništvu vratilo samopouzdanje. Kada je riječ o nasljeđu premijera Đinđića, naša sugovornica ističe da njegov politički smjer ni trena nije sporan i izvjesno je da će biti nastavljen. U pogledu prvih koraka nove državne zajednice Srbije i Crne Gore, rezerve koje su prisutne i u Beogradu i u Podgorici oko budućnosti su razumljive, ali bi za obje republike bilo bolje da prema europskim integracijama kreću istim putem, drži Paolini, kako bi ojačale svoje zahtjeve za pomoć od Europske unije i mogle promovirati sukladne programe. U pogledu konačnog statusa Kosova nezavisnost nema mnogo smisla, ističe gospođa Paolini i dodaje: = Zašto postati nacija da bi se potom došlo do formule regije. To je nepotreban napor i s financijsko-birokratske točke. Čemu dvostruka transformacija? Bilo bi bolje da se Kosovo što je više moguće pozabavi autonomijom i vlastitim razvitkom i da ne troši energiju na gotovo fobičan cilj nezavisnosti. U budućnosti nezavisno Kosovo ne bi imalo više izgleda od autonomnog Kosova. Zamoljena dati ocjenu stanja u Bosni i Hercegovini gdje visoki predstavnik Paddy Ashdown, čini se, predvodi odlučne napore u smjeru reformi i demokracije, naša sugovornica kaže: = Veliki sam pesimist kada je riječ o Bosni i Hercegovini, možda zato što je dobro poznajem i što sam osam godina radila na problemima obnove i razvitka. U zemlji vlada mir od Daytona, ali to znači samo odsustvo ratobornosti i ostali smo na tome. Važno razdoblje za zemlju bio je mandat demokratske vlade Zlatka Lagumdžije. Tada je prokockana povoljna prilika da se učini promjena u trendovima. Umjesto toga, po tko zna koji put, pokazala se nezainteresiranost Europe, a vratila se polarizacija na nacionalističkim osnovama. Ljudi su se razočarali i više ne sudjeluju u političkom životu. Trebalo bi preispitati logiku protektorata. Ta formula ne funkcionira u Bosni, na Kosovu, u Afganistanu. Na primjedbu da Bosni i Hercegovini nedostaju umjerene političke snage gospođa Paolini ponavlja da ima dosta nepovjerenja prema političarima. Problem nisu u tolikoj mjeri Karadžić i Mladić, već fatalna privlačnost između Republike Srpske i Srbije u nacionalističkom smislu. Glavni problem, kaže ona, je što središnja vlast još od Daytona nije imala dovoljno ovlasti. To se mora mijenjati, zaključuje Margherita Paolini. (RFE)