E-FR-GB-US-EUROPA-POLITIKA-SAD-Organizacije/savezi-Diplomacija-Politika nj 28. II. ZEIT: europa mora odlučiti - atlantska ili gaullistička opcija? NJEMAČKADIE ZEIT28. II. 2003.Spor oko Iraka aktualizirao je pitanje o moći Europe ali i
ono o moći u Europi, konstatira Joachim Fritz-Vannahme."Britanci i Španjolci smatraju njemačko-francusko-belgijske ambicije pukom iluzijom. London drži da za takvu samostalnost Europljanima jednostavno nedostaju sredstva. (...) Na drugoj pak strani Pariz i Berlin smatraju da je Blairov savez s Bushom puka samoobmana - posebno zato što u cijelosti ne počiva na načelu ravnopravnosti (...) Zagovornike atlantske opcije nedvojbeno se može nazvati realistima. Oni se čvrsto drže onog što jest. Gaullisti pak - među koje se odnedavno vjerojatno može uvrstiti i Nijemce - teže vlastitom planu koji nadilazi postojeće stanje. Oba načina razmišljanja vuku korijene iz odnosa prema povijesti. (...)Iako su obje strane opisanu suprotnost dosada skrivale negdje u gustišu složenih ugovora, rat i kriza, te Bushova administracija i bruxelleski Konvent sile na odluku. Prošla su vremena kada je kršćansko-demokratska zamisao o europskoj jezgri (...) uspijevala prikriti tu suprotnost u zajednici koja se sve više širila.
NJEMAČKA
DIE ZEIT
28. II. 2003.
Spor oko Iraka aktualizirao je pitanje o moći Europe ali i ono o moći
u Europi, konstatira Joachim Fritz-Vannahme.
"Britanci i Španjolci smatraju njemačko-francusko-belgijske
ambicije pukom iluzijom. London drži da za takvu samostalnost
Europljanima jednostavno nedostaju sredstva. (...) Na drugoj pak
strani Pariz i Berlin smatraju da je Blairov savez s Bushom puka
samoobmana - posebno zato što u cijelosti ne počiva na načelu
ravnopravnosti (...)
Zagovornike atlantske opcije nedvojbeno se može nazvati
realistima. Oni se čvrsto drže onog što jest. Gaullisti pak - među
koje se odnedavno vjerojatno može uvrstiti i Nijemce - teže
vlastitom planu koji nadilazi postojeće stanje. Oba načina
razmišljanja vuku korijene iz odnosa prema povijesti. (...)
Iako su obje strane opisanu suprotnost dosada skrivale negdje u
gustišu složenih ugovora, rat i kriza, te Bushova administracija i
bruxelleski Konvent sile na odluku. Prošla su vremena kada je
kršćansko-demokratska zamisao o europskoj jezgri (...) uspijevala
prikriti tu suprotnost u zajednici koja se sve više širila.
'Pojačana suradnja', koju je prije dvije godine omogućio sporazum
iz Nizze, proizvodi učestalije sukobe.
Tko želi da Europa bude jedinstvena, možda će se zadovoljiti
britansko-poljskim realizmom, koji jamči u najmanju ruku
maksimalno moguće usuglašavanje oko zajedničkog nazivnika. Tko
želi više Europe, mora se pripremiti za žestok otpor - od
Washingtona do Varšave", zaključuje Fritz-Vannahme.