NJ 23.II.-DPA-ARAPI I RAT

NJEMAČKA DPA 23. II. 2003. Arapi duboko razočarani svojim vođama "Dok se u Europi, Rusiji i Kini različitim strategijama pokušava ipak još odvratiti irački rat, arapski je svijet kao paraliziran. 'To mi se gadi. Milijuni se u Europi suprotstavljaju ratu a što je s nama? Koje je naše stajalište? Tko je rekao da smo poput veličanstvene nacije i nasljednici faraona? Mi smo kukavice', ljutito je uzviknuo egipatski najpoznatiji filmski redatelj Youssef Chahine prošloga tjedna na sjednici egipatske tiskovne udruge. Njegovu ljutnju dijele mnogi Arapi. Na susretu lijevih intelektualaca u Kairu prije nekoliko je dana vladala duboka depresija. 'Skandal je da se u Kairu svega tri stotine ljudi okupilo na proturatnim prosvjedima pred jednom džamijom...', žale se. Samo se čvrstom rukom državne vlasti - ispred kairske džamije Sajjida Zeinaba prosvjednike su čekale tri tisuće policajaca - ta apatija Arapa ne može pojasniti. Ipak je egipatski predsjednik Hosni Mubarak proteklih dana u Berlinu i Parizu zagovarao proturatni smjer a i saudijski je ministar vanjskih poslova kraljević Saud el Faisal u Washingtonu i drugdje objavio odbojno držanje Saudijske Arabije prema ratu. To je jasno došlo do izražaja na sjednici ministara vanjskih poslova Arapske lige. Čak ni o posebnom sastanku na vrhu o Iraku koji je za zadnji tjedan u veljači sazvao Mubarak, arapske se države nisu mogle usuglasiti. Umjesto toga žele se 1. ožujka sastati u Kairu na 'redovitom sastanku na vrhu' na kojem će se raspravljati i o izraelskim vojnim akcijama u palestinskim područjima te o drugim temama. I 1990., poslije iračke invazije na Kuvajt, arapski je svijet politički bio raskoljen na dva tabora - s jedne strane bili su oni koji su sukob željeli riješiti vojnim sredstvima a na drugoj strani države poput Jordana, koje su predsjednika Sadama Huseina željele privesti k pameti diplomatskim sredstvima. Kako se na zadnjem sastanku Arapske lige jasno moglo primijetiti, danas jaz protječe između naftnih monarhija na Perzijskom zaljevu koje su svoje državno područje dale na raspolaganje američkim postrojbama i ostatka arapskoga svijeta. 'Sljedeći sastanak na vrhu bit će od povijesnog značenja, jer oni (arapski šefovi država) ne mogu zapravo drugo doli udovoljiti svojoj odgovornosti i donijeti odluke u skladu s ozbiljnošću stanja', zahtijeva jemenski list Al-Thawra. 'Arapska cesta' neće prihvatiti da se vođe ne usuglase o zajedničkom proturatnom stajalištu. No većina arapskih vladara izgleda ionako ne vjeruje da još mogu spriječiti rat. Umjesto toga, prema arapskim medijskim izvješćima, trebali bi se žaliti u Washingtonu kako bi barem spriječili da u Iraku poslije svrgavanja Sadama Huseina dođe do opasnih demokratskih 'eksperimenata'. 'Ja sam protiv rata i ja sam protiv Sadama', javio se za riječ 91- godišnji egipatski nobelovac za književnost Naguib Mahfus prije nekoliko dana u svojoj kolumni u listu Al-Ahram. Svojem prijatelju Mohammedu Salmwayu koji zapisuje misli gluhog i gotovo slijepog autora, diktirao je sljedeće: 'Irački rat u očekivanim razmjerima, donijet će velika razaranja, ne samo u Iraku, nego u cijeloj arapskoj regiji... Istodobno je Sadamov režim jednoznačno utjelovljenje svega onoga što je loše u arapskoj politici - to je nepromišljeni, autokratski režim potiskivanja'", piše Anne- Beatrice Classmann.