GB-US-E-KRIZA-Glasila/mediji-Obrana-Vlada-Ratovi vb- guardian 11. II. atlantik postaje sve širi VELIKA BRITANIJA11. II. 2003.THE GUARDIANAtlantik postaje sve širi"Usred rasprava o neizbježnom raspadu NATO-a, transatlanskim rovovskim
bitkama i srozavanju UN-a u zaborav Lige Naroda, od ključne je važnosti da ostanemo usredotočeni na pitanje koje je uzrokovalo ove razmirice: američke planove za rat protiv Iraka. Tijekom dvije godine Bushovog predsjedništva, postale su očite napetosti u pogledu američkog unilateralizma i UN-ovih kolektivnih ovlasti, promjene uloge NATO-a i različitih prioriteta SAD-a i EU-a. No iračko je pitanje bilo to što ih je kristaliziralo. Nedavno uzajamno okrivljavanje u javnosti kao i jučerašnja svađa NATO-a u pogledu Turske pokazuju koliku štetu i podjele uzrokuje iračko pitanje. Zbog ovoga je još važnije, a ne manje, da se Britanija složi u pogledu iračke politike koju bi mogla poduprijeti većina, ako ne i svi. Da bi se ovo realiziralo u prvom je redu potrebna određena količina političke iskrenosti. Sada je očito da Bush i Blair u biti nisu uspjeli uvjeriti Europu, arapski dio svijeta a ni mnoge Amerikance kako nema alternative hitnom provođenju prevencijskog napada.
VELIKA BRITANIJA
11. II. 2003.
THE GUARDIAN
Atlantik postaje sve širi
"Usred rasprava o neizbježnom raspadu NATO-a, transatlanskim
rovovskim bitkama i srozavanju UN-a u zaborav Lige Naroda, od
ključne je važnosti da ostanemo usredotočeni na pitanje koje je
uzrokovalo ove razmirice: američke planove za rat protiv Iraka.
Tijekom dvije godine Bushovog predsjedništva, postale su očite
napetosti u pogledu američkog unilateralizma i UN-ovih kolektivnih
ovlasti, promjene uloge NATO-a i različitih prioriteta SAD-a i
EU-a. No iračko je pitanje bilo to što ih je kristaliziralo. Nedavno
uzajamno okrivljavanje u javnosti kao i jučerašnja svađa NATO-a u
pogledu Turske pokazuju koliku štetu i podjele uzrokuje iračko
pitanje. Zbog ovoga je još važnije, a ne manje, da se Britanija
složi u pogledu iračke politike koju bi mogla poduprijeti većina,
ako ne i svi.
Da bi se ovo realiziralo u prvom je redu potrebna određena količina
političke iskrenosti. Sada je očito da Bush i Blair u biti nisu
uspjeli uvjeriti Europu, arapski dio svijeta a ni mnoge Amerikance
kako nema alternative hitnom provođenju prevencijskog napada.
Očito je da su prigovori Francuske, Njemačke Rusije i Kine zbog
prijevremenog prekidanja UN-ovih inspekcija tek vrh, da
upotrijebimo metaforu Hansa Blixa, ledenjaka protivljenja
javnosti. Tvrdnje da ljudi ne razumiju što je sve na kocki, što,
čini se, tvrdi i Blair, omalovažavajuće su. To nije točno. Osim
toga, nije uvjerljivo niti tvrditi kako drugi državni čelnici ne
shvaćaju prijetnju terorizma i proliferacije oružja masovnog
uništenja. Kritizirajući lijek koji je opasniji od bolesti,
djelimice reagiraju na informirano javno mnijenje, na način na koji
to do sada nisu učinili Bush i Blair. Blairovo stajalište 'mi znamo
najbolje' šteti našoj demokraciji. Osim toga, otežava realizaciju
ujedinjene i djelotvorne politike.
Razilaženja unutar NATO-a nisu novost. Slično tako, korist saveza u
pitanje se dovodi od kraja hladnog rata. No američke kritike nakon
Kosova, američko držanje NATO-a po strani nakon 11. rujna, posebice
u Afganistanu, i često otvoreni prijezir Bushovih dužnosnika prema
europskoj vojnoj spremnosti prouzročili su nepotrebne napetosti.
Francuska i Njemačka u pravu su kada ističu kako NATO nije bio
uključen u oblikovanje iračke politike. U ovom kontekstu ne
iznenađuje, no ipak je štetno, to da se europske zemlje članice
NATO-a odbijaju pokoriti naredbama samo stoga što ih izdaje SAD.
Uvreda Donalda Rumsfelda na stranu, EU i Europa (i stara i nova)
imala je dobrih razloga da dovodi u pitanje američko čelništvo već
dugo prije nego je eruptirala ova kriza. Čak ni u slučaju da
Europljani vjeruju u Busha i poštuju ga, ne bi podržali njegovo
srljanje u pogledu rata u većoj mjeri nego to čine sada. Slično bi se
moglo kazati i za njegove manevre u UN-u. SAD je postupio krivo kada
je odbacio francusko-njemačke prijedloge za intenziviranje
inspekcija. Ako Colin Powell vjeruje da inspekcije, intenzivirane
ili ne, nikada ne mogu polučiti rezultate, zbog čega ih je SAD
izglasovao prošle jeseni? Možda je sve zaista tek američki cirkus,
kao što to sumnja Irak. Pozivati na drugi krug glasovanja u UN-u za
izglasavanje odobrenja uporabe sile, dok se istovremeno tvrdi kako
će se napad na Irak provesti i ako on ne bude odobren neiskreno je.
Nužnost razoružanja Iraka nije sporna. Sporan je najbolji način za
ostvarenje tog cilja. SAD i Britanija moraju ustrajati u provođenju
intenziviranih inspekcija, politici sprječavanja širenja
utjecaja Iraka i vršenju diplomatskog pritiska. Trenutno, razumna
alternativa ratu postoji. To je ujedno i politika koju većina u
UN-u, NATO-u i državama EU-a može zajednički podržati i tako se
ujediniti. Ukratko, premošćivanje tih podjela u interesu je Velike
Britanije. Jednako tako, ako SAD ustraje u provođenju rata bez
obzira na sve, Blair će možda morati odlučiti koji su njegovi
interesi: slijediti Busha ili voditi britanski narod", stoji u
uvodniku lista.