US-IQ-RU-HU-socijalist-Glasila/mediji-Obrana-Vlada-Terorizam WP 22. I. staljinistička ljevica SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON POST22. I. 2003.Marš sa staljinistima"Ljevica u Americi već dugo manje nalikuje političkom pokretu a više
natjecanju - koliko raskolnika može stati na vrh igle, rasprava koja je sa nacionalnih razmjera spala na raspravu frakcija, a potom je postala tek ekscentrična. Tada se dogodio 11. rujan a ljevica se našla upletena u raspravu o temi od ključne važnosti. To je, osim toga, bila rasprava o problemu od temeljne važnosti za ljevicu: liberalna civilizacija suočena je s neprijateljem koji predstavlja gotovo svako zlo protiv kojeg su se liberali oduvijek borili. Što je ljevici bilo činiti? Prilično jednostavno pitanje, moglo bi se kazati. Amerika ima svoje mane. No rat znači da se mora izabrati između dviju strana, a pretpostavljalo se da će američka strana- strana liberalizma, napretka, demokracije, slobode, strana koja odbija bacati homoseksualce s krovova zgrada, odbija kamenovati preljubnice ili bičevati žene na glavnim trgovima, strana koja ne koristi otrovni plin protiv manjinskog stanovništva i ne muči zagovornike slobode govora - dakle, da će ta strana svakako dobiti
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
22. I. 2003.
Marš sa staljinistima
"Ljevica u Americi već dugo manje nalikuje političkom pokretu a
više natjecanju - koliko raskolnika može stati na vrh igle,
rasprava koja je sa nacionalnih razmjera spala na raspravu
frakcija, a potom je postala tek ekscentrična.
Tada se dogodio 11. rujan a ljevica se našla upletena u raspravu o
temi od ključne važnosti. To je, osim toga, bila rasprava o problemu
od temeljne važnosti za ljevicu: liberalna civilizacija suočena je
s neprijateljem koji predstavlja gotovo svako zlo protiv kojeg su
se liberali oduvijek borili.
Što je ljevici bilo činiti? Prilično jednostavno pitanje, moglo bi
se kazati. Amerika ima svoje mane. No rat znači da se mora izabrati
između dviju strana, a pretpostavljalo se da će američka strana-
strana liberalizma, napretka, demokracije, slobode, strana koja
odbija bacati homoseksualce s krovova zgrada, odbija kamenovati
preljubnice ili bičevati žene na glavnim trgovima, strana koja ne
koristi otrovni plin protiv manjinskog stanovništva i ne muči
zagovornike slobode govora - dakle, da će ta strana svakako dobiti
prednost pred stranom 'Islamofašista', da posudimo riječ esejista
i bivšeg ljevičara, Christophera Hitchensa.
Upravo je ovo bit: Hitchens je BIVŠI ljevičar. Tijekom rasprave
ljevice, Hitchens je ustrajao da si bivši ljevičari ne smiju, u
svojem prijeziru prema Americi, dopustiti da podržavaju
despotizam, da ne smiju izdati vlastite vrijednosti. Drugi -
posebice politički filozof, Michael Walzer, neovisni esejist
Andrew Sullivan, pisac Jonathan Chait i kolumnist New York
Observera, Ron Rosenbaum- energično su tvrdili isto.
Rasprava je gotova. Ljevica je prihvatila još radikalnija
stajališta i postala bijesna, trajna i reakcionarna oporba vražjoj
državi, Americi, koja predstavlja najveće svjetsko zlo i najveću
prijetnju svijetu, a realiziranje njenih ciljeva mora se
spriječiti čak i po cijenu potpore fašista i tirana. Oni koji za
ovakvu politiku nisu imali dovoljno dobar želudac napustili su
ljevicu - neki javno, kao Hitchens i Rosenbaum, a mnogi su to,
siguran sam, učinili tiho, bez dizanja prašine u javnosti.
Prošlog tjedna, ljevica je u Washingtonu, San Franciscu i drugdje
organizirala antiratne demonstracije u kojima su sudjelovale mase
ljudi. U uvodniku New York Timesa, naslovljenom s 'Previranje u
državi' stajalo kako su demonstracije bile 'impresivne zbog toga
što je bilo očito kako su demonstranti u većini bili pobornici
srednje političke struje.'
Čini se kako je u svijetu sve više događaja u pogledu kojih se
uredništvo New York Timesa osjeća obveznim svoje čitatelje
zaštititi od istine. Iza demonstracija u Washingtonu i San
Franciscu, kao i iza antiratnih demonstracija koje su prošlog
listopada održane u Washingtonu, najvećim dijelom stoji skupina
koju je New York Times nazvao 'aktivistička skupina Međunarodni
odgovor.'
Međunarodni odgovor (ANSWER- Act Now to Stop War and End Racism-
djelujmo sada da spriječimo rat i okončamo rasizam) skupina je
komunističke Svjetske stranke radnika. Svjetska stranka radnika
je, doslovno, Staljinistička organizacija. Nastala je nakon što se
stara Socijalistička radnička stranka raspala zbog invazije koju
je 1956. Sovjetski Savez izvršio na Madžarsku. Odmetnička Svjetska
stranka radnika energično se zalagala za invaziju. Međunarodni
odgovor danas, bez sumnje, podupire sve despotske režime koji imaju
ikakve veze sa socijalizmom, ili jednostavno antiamerikanizmom.
Podupro je krvnike iz Pekinga nakon pokolja na trgu Tiananmen.
Podupirre Sadama Huseina i njegovu diktaturu. Podupire i jedinu
preostalu staljinističku državu, Sjevernu Koreju, u masovnom
izgladnjivanju njenog stanovništva. Podupirala je i Slobodana
Miloševića nakon srebreničkog masakra. Podupire iranske mule,
kolumbijske narko - gangstere i bombaše - samoubojice Hamasa.
Ovo je društvo u kojem ljevica danas maršira. Ljevica maršira sa
staljinistima. Ljevica maršira s onima koji bi na vlasti zadržali
vodeće represijske režime svijeta. Maršira sa, stoji uz i bodri
ljude kao što je govornik na washingtonskim demonstracijama koji je
objavio kako su 'pravi teroristi uvijek bili Sjedinjene Države'.
Maršira s ljudima kao što je bivši pripadnik Crnih pantera, Charles
Baron, koji je u Washingtonu kazao: 'ako tražite osovinu zla,
pogledajte kičmu ove nemani.'
Amerikanci koji podupiru 'glavnu političku struju', kako to piše
New York Times, marširali su prošlog vikenda s ljudima koji su na
svojim transparentima uspoređivali predsjednika i
potpredsjednika svoje zemlje s Hitlerom, i na čijim se
transparentima moglo pročitati 'Razlika između Busha i Sadama je ta
što je Sadam izabran'", piše Michael Kelly.