Goran Svilanović za NIN je ocijenio "da su se Srbi i Hrvati pomirili i da je ključna stvar u tome bilo izvinjenje Marovića i Mesića". "To se u našoj javnosti stavlja pod tepih, a stvari koje se događaju sa studentima i sportašima sitnice su koje ne mogu ugroziti taj proces pomirenja", napomenuo je Svilanović.
Dužnosnik Demokratske stranke Srbije Sanda Rašković Ivić, kaže, među ostalim, da "teške i duboke razmirice" između Srba i Hrvata potiču ne samo iz posljednjeg desetljeća, nego još od 1971. godine, da se, kako kaže, "i ne govori o 1941. godini". "O pomirenju ne možemo govoriti, ali na njemu možemo raditi. Volja političkog vrha postoji", rekla je dužnosnica DSS-a listu.
Potpredsjednik Socijalističke partije Srbije Milorad Vučelić ističe da se "Hrvati nisu pomirili sa Srbima, a Srbi jesu s Hrvatima pokazujući toliki stupanj poniznosti da gube svako samopoštovanje". "U srpskim medijima nitko ne piše tekstove o Lori, a imamo značajna svjedočenja o zločinima", ocjenjuje Vučelić ukazujući kako hrvatske novine redovito pišu o zločinima nad Hrvatima.
Savo Štrbac, predsjednik Veritasa, za list kaže: "Za Srbe protjerane iz Hrvatske nema pomirenja sve dok mu ne predhode istina, odgovornost i obeštećenje, jer kako da se mire sa onih 50 tisuća (i još tri člana obitelji u prosjeku) koji su bili nosioci stanarskih prava, dok im se ta prava ne vrate. S političarima su stvari drukčije, jer država ne može postojati ako nema dobre odnose sa susjedima".
Zorica Tomić, kulturolog iz Beograda, za NIN ističe da "vjeruje u pomirbu, koja je prirodna i koja je dug i dugotrajan proces" i dodaje: "Čini mi se da srpska strana pokazuje više optimizma u pomirbi, ali je to možda kao u onom vicu koji kaže da je optimist samo slabo obavješteni pesimist".
Srbijanski dramski pisac Siniša Kovačević, smatra da će "i ovoga puta mirenje biti umjetno". "Srbi i Hrvati nikada neće biti u ljubavi. Emocija i ne treba biti. To, opet, ne znači da ne trebaju živjeti u dobrosusjedskim odnosima". Kovačević, medju ostalim, kaže i kako "nije siguran da se hrvatskim studentima u Beogradu ne bi desilo isto što i srpskim u Zagrebu da su pokazivali Tuđmanovu sliku. Na stranu to što je Draža za Srbe, ili što je Tuđman za Hrvate, a što za Srbe - treba samo da naučimo živjeti kao dobri susjedi zbog Srba u Hrvatskoj i Hrvata u Srbiji".
Nenad Prokić, direktor Bitef teatra, drži da Srbe i Hrvate "mire drugi". "Uglavnom EU i mi se tu ne pitamo mnogo. Mislim da se dijelovi stanovništva, hrvatskog i srpskog, nikada i nisu svađali. Oni koji su nas posvađali, oni se i dalje svađaju, odnosno postoje političke strukture i dijelovi društva kojima to odgovara i koji su na tim sukobima profitirali. Odnosi sa Hrvatskom su bitni za Srbiju, ne samo zato što svi putevi prema Europi zemljopisno vode preko Hrvatske i što imamo zajednički jezik i kulturno naslijeđe, već i zato što je svaki nesporazum donosio ogroman broj mrtvih", drži Kovačević.
NIN objavljuje i ocjene Predraga Lucića, urednika tjednika Feral, i hrvatske književnice Vedrane Rudan. Lucić je za NIN rekao kako ga ne zanima pomirenje Srba i Hrvata, jer, kako kaže, onaj "tko se ne može pomiriti kao čovjek, taj će sigurno guslati o miru, kao što je do prekjučer guslao o ratu". Vedrana Rudan ocjenjuje da je pitanje o pomirenju Srba i Hrvata krivo postavljeno jer bi trebalo glasiti da li su se pomirili hrvatski i srpski političari. "Srbi i Hrvati su se pomirili", drži Vedrana Rudan ističući kako se "nije ni potrebno baviti temama koje nam nameću ti političari".
(Hina) xtman yakoz