Tijekom srpske agresije i okupacije Lušca poginulo je, ubijeno i nestalo 59 hrvatskih branitelja i mještana tog prigradskog naselja.
U nazočnosti brojnih mještana Lušca, preživjelih branitelja i članova obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i mještana Lušca, vijence podno spomen-križa položila su izaslanstva grada Vukovara te stradalničkih i braniteljskih udruga.
Molitvu za sve poginule i nestale molio je župnik župe sv. Josipa radnika iz Borova naselja, fra Ante Perković.
Nasuprot oko 1000 neprijateljskih vojnika potpomognutih tenkovskom i topničkom podrškom, Lužac je u studenome 1991., po riječima posljednjeg zapovjednika obrane toga naselja Ilije Martića, branilo 60-ak vukovarskih branitelja među kojima su bili i dragovoljci iz Đakova.
Padom Lušca neprijateljske postrojbe izbile su na cestu Vukovar - Borovo naselje te su razdvojile hrvatske branitelje koji su branili Vukovar i Borovo naselje onemogućivši njihovu dosadašnju međusobnu komunikaciju.
Pad Lušca označio je i početak sloma obrane grada Vukovara. Potpuni slom vukovarski branitelji doživjeli su 18. studenoga 1991., a u spomen na njihovu žrtvu taj se datum svake godine obilježava kao Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine.