"Homo floresiensis" (Čovjek s Floresa) o kojemu britanski tjednik donosi dva članka, imao je lubanju sličnu prvim ljudima za koje se procjenjuje da su živjeli milijunima godina prije, no bio je suvremenik špiljskog 'slikara' iz nalazišta Lascaux.
Prema kamenom oruđu i životinjskim kostima pronađenima kraj ostataka Čovjeka iz Floresa, znanstvenici su zaključili da mu je mozak bio veličine čimpanzina i dostajao mu je za oblikovanja kamena (za oruđe) i lov na pretpovijesne slonove.
Homo floresiensis opisan je prema kosturu (lubanja gotovo nedirnuta, bedrena i potkoljenična kost, nepotpune šake i stopala, dio zdjelice i dijelovi kralješaka) te prema nekim ostacima drugog pripadnika vrste pronađenog u rujnu 2003. u špilji Liang Bua 14 km sjeverno od Rutenga, glavnoga grada pokrajine Manggarai (zapadni Flores).
Autori glavne studije, paleoantropolog iz Australije Peter Brown sa sveučilišta Nove Engleske u Armidaleu i njegovi indonezijski kolege zaključili su da je zbog mješavine primitivnih i razvijenih obilježja Homo floresiensis posebna vrsta.
Znanstvenici vjeruju da objašnjenje za postojanje Čovjeka iz Floresa leži u dugotrajnoj izolaciji jedne populacije predaka Homo erectusa te da je ta izolacija dovela do patuljastog rasta.
Homo floresiensis pokazuje da je svojim mogućnostima prilagodbe vrsta Homo (skup svih ljudskih vrsta u prošlosti i sadašnjosti) morfološki raznolikija i elastičnija nego što se mislilo.
Nakon otkrića prvih fosila neandertalca u Njemačkoj 1856., zatim 1891., pitekantropa na Javi (danas ga zovemo Homo erectus) te 1924., prvog australopiteka u Južnoj Africi, evolucija ljudske vrste činila se linearnom, odnosno u smjeru obratnom od otkrića. Tako je australopitek vjerojatno začeo pitekantropa, ovaj neandertalca koji je pak otac modernog čovjeka.
No što se više istraživalo stvari su se sve više komplicirale. Danas je sigurno da je u sedam milijuna godina postojanja ljudi od kojih je jedan prije nešto manje od 200.000 godina začeo anatomski modernog čovjeka, nekoliko ljudskih vrsta živjelo istodobno.
Tako su australopiteci nestali prije 1,2 milijuna godina, a tijekom vrlo dugog razdoblja bili su suvremenici prvih predstavnika vrste Homo, koja se pojavila prije 2,5 milijuna godina.
Posljednji pripadnici Homo erectusa, za kojeg se pretpostavljalo da je nestao prije približno 300.000 kada se pojavio Neandertalac, živjeli su u Indoneziji prije 27.000 godina zajedno s ljudima poput nas, koji su u Europi bili suvremenici neandertalca do gotovo istog datuma. Patuljasti arhaični čovjek iz Floresa živio je pak u Indoneziji još desetak tisuća godina poslije.