Dvije bi države, kako navodi Rok Kajzer u jednome od komentara, s obzirom na to da je do dogovora o arbitraži još dug put, u međuvremenu morale "naći privremeno rješenje koje ne bi prejudiciralo" graničnu crtu. Komentator navodi da Hrvatska "listopadsku ofenzivu" s nuđenjem arbitraže "nije odabrala slučajno".
"Slovenija je, naime, u postizbornom razdoblju, pa je zato djelomice ranjiva, a Hrvatska je na pragu pregovora za ulazak u EU dio kojih će zasigurno biti i problem s granicom", navodi Kajzer. Kako se navodi u komentaru, "međunarodna bi arbitraža, ako Slovenija na nju pristane, oslobodila priličnih muka hrvatsku vladu", s obzirom da bi se tako riješila "graničnog spora koji opterećuje njene odnose s Europskom unijom", ali je upitno hoće li Slovenija na arbitražu pristati jer nikako ne pristaje na "u najmanju ruku neobične izjave Žužulova savjetnika Davorina Rudolfa" u kojima se spominje crta sredine u zaljevu i mogućnost da "hrvatsko teritorijalno more ima status otvorenog mora za brodove pod slovenskom zastavom".
Delo i u "Subotnjem prilogu" donosi nekoliko tekstova na temu delimitacije na moru.
Uz reportažu na dvije stranice o stanju u Piranskom zaljevu, hrvatskim ribarima u Savudrijskoj vali, te "hrvatskim i slovenskim policijskim gliserima na 'ničijem moru', objavljeni su i komentar Borisa Šuligoja pod naslovom "Posredovanje, arbitraža ili sud?" te dva razgovora sa stručnjacima za međunarodno pravo, jednog hrvatskog i jednog slovenskog.
Kristijan Turkalj, kako navodi Delo, autor je knjige "Piranski zaljev: razgraničenje teritorijalnog mora između Hrvatske i Slovenije" i pripadnik mlađe generacije pravnika iz područja međunarodnog prava koja slovi za "nešto umjereniju" u odnosu na već afirmirane hrvatske stručnjake s tog područja.
Na pitanje zašto u knjizi tvrdi da bi koridor za opću plovidbu iz parafiranog sporazuma Drnovšek-Račan, Turkalj je, među ostalim, odgovorio: "Riječ je o tome da u međunarodnom pravu ne postoji konvencijsko pravilo na koje bi se Slovenija mogla pozivati i na kojem bi mogla graditi svoj zahtjev za koridor do otvorenog mora".
Slovenski stručnjak za međunarodno pravo Mitja Gerbec iznosi stajalište u kojemu se ogleda razlog za suzdržanost Slovenije prema međunarodnoj arbitraži kao načinu rješenja spora oko granice na moru:
"Slovenija bi (pred arbitražom) mogla dokazati i utemeljiti posebne okolnosti koje govore u korist odustajanja od načela ekvidistancije (pri delimitaciji u Piranskom zaljevu prema konvenciji UN-a o pravu mora, UNCLOS). Mislim da bi i arbitražom Slovenija dobila veći dio Piranskom zaljeva. No, vrlo je nejasno, što bi se dogodilo s koridorom do međunarodnog mora, što je povezano s priznavanjem isključivog gospodarskog pojasa", rekao je Gerbec za "Delo", komentirajući što bi Slovenija mogla dobiti arbitražom u odnosu na rješenja koja su se spominjala u tzv. parafiranom sporazumu Drnovšek-Račan iz 2001. godine.
Gerbec navodi da postoje i slučajevi u kojima su arbitražom nekim obalnim državama priznati koridori do međunarodnih voda, a dodaje da bi kompromisno rješenje s Hrvatskom moglo biti i "kondominij (suupravljanje Piranskim zaljevom), te "zajedničko izvođenje suverenosti nad koridorom, odnosno zajedničko upravljanje morem od slovenskog do međunarodnog mora". Takav slučaj postoji u zaljevu Fonseca u južnoj Americi u kojemu Nikaragva, Honduras i Salvador imaju zajedničko teritorijalno more i zajedničke gospodarske zone, tvrdi Gerbec i dodaje da bi takvo rješenje "bilo sasvim realno uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju". "Delo" dodaje da je kondominij u Piranskom zaljevu kao jedno od mogućih rješenja Sloveniji nudila Hrvatska prvih godina nakon osamostaljenja dviju država. Tadašnji slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel bio je prema njemu vrlo rezerviran, rekavši da bi Slovenija zajedničkim upravljanjem Piranskim zaljevom "ostala na istom.